Ručkić krčkić

Svoja iskričarska iskustva ne smatram uopće lošima: došla sam ovamo upoznati nove, zanimljive ljude i po mogućnosti s nekim uploviti u sretnu i trajnu vezu. Prvi dio u potpunosti ostvaren, drugi u potpunosti odbačen.

Kad kažem "nove, zanimljive ljude" ne mislim isključivo na meni dopadljive: svi vi koji mi se ne sviđate za mene ste bili ili ste još uvijek novi, a baš zbog svoje nedopadljivosti nerijetko i zanimljivi. Naravno, nije mi svatko nov zanimljiv samo zato jer je nov, postoje bageristi dosade, ali njih, srećom, oduvijek dobro prepoznajem i po kratkom postupku otkantavam.

Međutim, sve u svemu, ovdje sam za ovih 7 godina upoznala više ljudi u offu nego tijekom cijelog prijašnjeg života. Uopće nisam bila svjesna koliki su pomaci od moje tzv. "normale" mogući - frapirala me njihova amplituda! - niti koliko sam ih ja nespremna prepoznati i priznati. Uvijek sam ispočetka mislila da je zeka. E, nije, jbga. Još me više frapirala činjenica da ti (po mojim mjerilima) pomaknuti ljudi zapravo uopće nisu nenormalni, ne, to su ljudi koji idu na posao, imaju djecu, valjda i neki prijateljsko-poznanički krug... Dakle, osobe koje u RL uopće ne bih sumnjičila za čudaštvo, sociopatiju ili poremećaje osobnosti.

Što mi je dalo prilično za misliti glede svih onih koje poznajem iz opipljivosti: jesu li oni ovakvi kad se opuste? Je li to TO? Je li to zapravo REALNIJA slika ljudskog roda? Još uvijek ne znam odgovor na ta pitanja.

Najviše me frapiralo to što ja nikak da otkvačim iz tog i takvog kruga ljudi, toliko nametljivo transparentnog na blogu. Što mu, očigledno, i sama pripradam, iako sam se dugo zavaravala da smočim samo šapice, da taj mulj ne može po meni dalje... Ma, može! Mogao je. Sad pripazim.

A muškadija... Je, bilo je zanimljivih, je, čak sam se i zaljubila, ali sve je to na koncu konca bila fantazija, ili moja, ili njihova, dva-tri puta obostrana, a najčešće tek privremeno uspješna obmana (njihova). Onih nekoliko primjeraka koji su se uspjeli domoći mojih intimnih tjelesnih dijelova nije se baš proslavilo (s jednim izuzetkom, nažalost, po svim drugim pitanjima odveć offovskim). Bilo je tu i sasvim jednostavnih, izravnih muškaraca, koji bi u roku odma skužili da nemaju prolaza i da nikad neće biti pristupa, ali smo si svejedno ostali dobri i onda se, vremenom, bez ikakvih ružnoća, razišli u različitim smjerovima.

Svejedno, kroz te susrete, koji su bili brojniji, češći i intenzivniji nego ikada prije u mojem životu, shvatila sam nešto jako bitno: ja NE ŽELIM VEZU. JA. Ja sam ta. Ja želim malo napetosti, fantaziranja, igranja, DOBROG seksa, ali zapravo nisam spremna, nisam voljna ZAISTA i NESEBIČNO podijeliti veći dio svojeg života. I to je jako važno. Najvažnije. I zato kužim mnoge muškarce meni slične. Ali, sad kad kužim igru, više mi nije zanimljiva.

Eh, sad, da mi se ne bi počeli javljati anonimni čitači na pevete s ponudama DOBROG seksa: ne podnosim izravnost, prostakluk i transakcijsku stranu takvih ponuda. Da ih podnosim, vjerujte mi, radije bih platila profesionalnog escorta, odgojenog, istimarenog i medicinski amenovanog, nego petljala s ovdašnjim oportunističkim amaterima.

I ne petljam. Znaju svi koji su probali: ne odgovaram na poruke. Možda sam zato propustila nekog tko bi mi se čak jako svidio, ali neka sam. Muškarci čine polovicu čovječanstva. Sumnjam da vas je nemoguće naći na drugim mjestima. A postoje i provjereni koji još uvijek nisu nezanimljivi ;-))

Sad mi padaju na pamet Balaševićevi stihovi :
" svašta se rodi u mutnoj vodi,
lukava mrena i glupavi smuđ..."

Ako ti je ribolov pasija, sve je to na svoj način dobro, zar ne? :-))

Napisah kod ivke, bez obzira na jednog vrlo popularnog bivšeg blogera, jebivjetra ( tad blogeri nisu bili na tako lošem glasu ) meni iskustva sa iskre i bloga vrlo pozitivna:))

Pa naravno, zato jer TI nisi neka prošvikana offovka, jer znaš cijeniti i malo i puno... Nisi ovamo došla kao monomanijak, pa onda svoju maniju još i istesala. I ja nerijetko u Offertissimi nađem zgodnih stvari, iako mi nije baš neki prestižni dućan ;-))

Čitala sam komentare kod ive, više se ne sjećam što je tko napisao, ali netko je spomenuo da se u početku osjećao/la kao u dućanu... Mislim da smo svi prošli tu fazu, tu iluziju: AJME! ŠTO SVE OVDJE IMAAAA! A onda skužiš da je mahom bofl. Ali, kao i u Offertissimi, moš naći čist dobrih stvari za ne osobito velik trošak... Uostalom, štaš bolje, hofiraš u šlafroku, nenašminkana, i nis potrošila ni kune više nego što bi inače ;-)))

Nit smo se hebali i ljubili na blogu ( Jebivjetar i ja) pa nit smo tu završili priču.
Dobio jezikovu juhu tamo gdje ga ide.
Malo smo ga i društveno izolirale...i tak dobile zadovoljštinu ( da, nas nekoliko "nasanjkanjih" od istog ) i krenule dalje.
A offertisima ima svavakvih zgodnih sitnica, što jest jest :)

Ja sam znala reći da imam osjećaj kako sam izašla među ljude i dobro se zabavila a potrošila samo vrijeme :)

Da, da...trebala bih i ja tražiti razumijevanje od bloškog puka za svoje faze jer me " nategnulo".
Vid vraga, i drugi imali svoja "krasna iskustva" pa ne maltraju okolo.
To je da dotična ima o čemu na svom zapisu.
A lijepo rekla neću dolaziti na tvoj blog, ne diraj me.
Al ne može ona.
I opet će biti JA lažem :)

Pozdrav, vega :)

Sorry, ofco, uletjela mi nenajavljena posjeta!

Sve pet, ja i tako moram gibati...obaveze zovu.
Uživaj u ostatku dana :)

Budem! I ti isto :-))

Ma, ta je fakat buldožer dosade. A i našla si je društvo po mjeri. Šteta je samo što ona i društvo očito nemaju drugog društva do ovog pa su non-stop zastupljeni na naslovnici, tak da se oš-neš spotakneš o njih. A hebga, kad si u Offertissimi, nemreš prigovarati što moraš pogledati puno smeća da bi našla nekaj kaj ti se svidi. I opet ponavljam: bar novce nismo potrošili! Samo nešto vremena koje tak i tak nije imalo drugu adresu :-))