rano jutros,kao da je jesen
kao da je nestalo sve...kuće,ljudi,ptice...magla se ljepljivo spustila nad krovove i tek malo pušta sunce da izviri.
na lice se lijepe oni jutarnji konci ,obavijeni rosom..skidam ih rukom,mlatarajući zrakom kao da je invazija a ne tek jedna
nit...na cesti se nekoliko mačaka igra svojim repovima a grlice nad njima kao da imaju vježbu gađanja .....tek gdjegod
neki zvuk probije tu učmalost,tu gluhost ranog jutra.mokre novine stoje pred kafićem i čekaju prve goste da ih čitaju.
ekrani još zjape prazni...nema ranojutarnjih kava,noćobdija što se lijeno vuku kući umornog koraka....
samo mir ugaslog vulkana.
23.08.2015. u 13:21 | Editirano: 23.08.2015. u 13:24 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar