Životinjsko carstvo

(Usliko Manuel Rosquete)

Kaj nije dražesno?

Odradila dva seminarska rada. Ah. Više nisam na godišnjem :-((

Ajd, ljetni plan sam ispunila za ocjenu vrlo dobar (4), i to tek ovih zadnjih, hladnijih dana: odnijela u podrum viškove, uredila staru kuhinju i lođu tak da su čisti, pregledni i prostrani za sušenje veša. Ostala neriješena djevojačka, a i u špajzi bi se moglo još bacati.

Naravno, uvijek baciš i nešto što kasnije zatreba: obećala frendici zauger-robota, ali nigdje punjača! Hm. To je teško ko sam vrag, a ne sjećam se da sam tak nekaj teškoga bacala... Ali, ne sjećam se ni kad sam bacila daljinski od dvd recordera, a svejedno ga nema.

što reći nego...vrijedna žena :)
jutro

ja sutra na arbajt..gotov GO :(

A možda su taj punjač i daljinski negdje zajedno pohranjeni?! To bi bilo jako dobro... Još samo da se domislim gdje. Najvjerojatnije u špajzi, lođu sam totalno pregledala, podrum djelomično, ali ne, ne vjerujem da bih punjač odnijela u podrum, a zauger ostavila u lođi. Tu je to negdje.

Kaj ti robot nije dobar?

Ja se ne sjecam da sam ga vidjela/dizala negdje.
Ako pomaže.

Joj, sleep, grozno... :-(( Ajd, ja se fizički još ne moram pomaknuti, pa i cijeli rujan mi je onak, rupičast, ne moram baš svaki dan, ali nema više da ne mislim na posao, a plaćica stiže.

a niš..što se mora..mora se

nego..ti si se fakat provrijednila :)
sređuješ ...a nije da je toga
malo za sređivanje

d jutar, dekle :)

idem i se i ja primiti čišćenja

ja se već treći tjedan spremam pospremat..ono..generalku..al nikak krenut

i nikak ništ hitit..

a na hrčkala sam s godinama hrpetinu..

nahrčkala :))

Ja bum još pod stare dane postala picigena. Ali, nakon pola stoljeća života u krameraju, beskrajno me veseli imati prostora, preglednosti, točno znati gdje je što... :-))

(Kad kažem "točno", ne mislim u milimetar točno, nego otprilike u kojoj prostoriji, ili kojem dijelu prostorije - to je najpreciznije što mogu!)

u svakom slučaju, lijepo je imati prostor :)

No, dočekala sam ponudu iz Vivrea, psetance već nestrpljivo žvače lopticu, vrijeme je da iskoristim dan, ah, jedan od zadnjih bez mrskog mi rasporeda...!

Ma, prekrasno je, Ane! Stvarno ne znam kak bum se naviknula živjeti u manjem. Ali, morat ću, nekako, ne bu pemzija nikak dostajala za ovoliko... :-((

a, gle..kažu, što se mora se..oni koji kažu da nije teško (to kaj se mora), lažu :)

naviknut ćeš se, jasno da hoćeš.