Ručkić krčkić

Tako je govorio moj dida (na slici), stari prdonja i zavodnik. Mađar. Namjerno je brljao s hrvatskim, svima je to bilo šarmantno i simpatično.

A blog, vidim, pun prdaca, što samostalnih, što ugrađenih u sPRDanje. Glečte, ovo zadnje je plemenita vještina kojoj većina nije dorasla. Kaj se mene tiče, može tko god misli da može, iako mi je jasno da će završiti s PRD, a ne sa SPRD.

Vidim, najviše vas kolje kaj bu sad sa stanom... A kajaznam. Mrsko mi zamisliti kako se pašće šepiri na kavi u mojem dragom boravku. Ili netko njoj sličan. Jest da sam se i ja zeznula na bambi facu, s babom, jest da je i ona zamalo postala nasljednica, ali sad sam izučila školu; uostalom, baba je bar stvarno pametna i vrckasta. Možda se boži posreći da riknem prije nego što odlučim. A možda bih joj zbilja trebala ostaviti taj stan (ili onaj drugi, u koji idem ako poživim toliko), jer stvarno mi je bila OK, ono, za izvršene usluge, unatrag, a ne za neke neizvjesne buduće? Stvarno ne znam. Ta ideja mi nije pala na pamet zbog usluga i očekivanja, nego spontano, od dragosti što je poznam i što smo si dobre.

Nadalje, jesam li ja u pravu ili u krivu, kako sada, tako i u svim ranijim slučajevima? Nebitno. Moja reakcija je nagonska i zato se ne može promijeniti - nije ishod teškog mozganja i velikih moralnih dilema. Tek sad ja čeprkam da vidim postoje li olakotne okolnosti, i one uistinu postoje, ali moja reakcija ostaje nepromijenjena. Da je boža ispijala piće s npr. zveki, ne bi bila takva, to znam. Zašto? Pa valjda zato jer mi je zveki, koliko god komična, ipak bliža nekim svojim urbanim, liberalnim i blago ljevičarskim habitusom. I jer znam da se uglavnom i najčešće zeza, osim kad se ne zeza, a ne zeza se kad su u pitanju frajeri, jer to joj je slaba točka. I da dolazi ovamo kad joj je dosadno. I jer mislim da nije državni uhljeb. Eto, sa zveki bih možda i ja ispila kavu. Hm. A kajaznam. Nije nemoguće. Ali nije baš ni vjerojatno.

U svim ranijim slučajevima najvjerojatnije nisam pogriješila. Juicy, koja se sad jako osokolila, npr., pita da kak sam joj mogla biti frendica a cijelo vrijeme misliti da je glupa cicata plavuša. Pa, ne zamjeram ja ljudima ono što ne mogu promijeniti, nego ono što mogu, a ne mijenjaju: njoj, konkretno, napornu narcisoidnost i beskrajnu netaktičnost. Bez toga mi je bila sasvim simpa, osobito u onoj mjeri u kojoj sam konzumirala naše poznanstvo, štoćereći - rijetko.

Stiki smatra da je moja reakcija pretjerana. Normalno. Zapravo je ona nadahnula naslov, a onda ga ovi drugi s naslovnice i djelatno potaknuli: stiki bi uvijek i stisnula i prdnula. A nemre jako stisnut. Pa oko nje vječno vonja, a nitko nije ziher tko se točno upuvao. Meni su nekak draži glasni prdonje. Osobito kad se smiju i prdnu, istovremeno. To mi je sasvim OK.

Za razliku od bože, ja ne gajim želju za boravkom u čistilištu, iako mi je zanimljivo, priznajem, ali iz daljine, npr. ovdje. Jer naš blogek je baš to - čistilište. I ne želim živjeti u sivoj zoni, jer glečte: ne moram. U svojem privatnom, intimnom životu, zaista ne moram. Ne moram u njega puštati nekakve ljudske naplavine po logici tko je s kime dobar pa sam onda, valjda, i ja. Nisam. Nemam pojma kak mi se u život uvalio npr. Bloški špijun, a ni za stiksu ne znam, i OK, to su pristojni, blago duhoviti i sasvim uljuđeni ljudi, ali zapravo ne moj izbor. U stvari, ne kužim tu općeljudsku paniku da će vam uzmanjkati ljudi, da nećete imati s kime popiti kavu... Meni to nikad nije bio problem. Uvijek bih s nekim popila kavu, ako mi se pila kava u društvu. S druge strane, meni se obično ne pije kava u društvu u kojem se ne osjećam "doma", među istomišljenicima, ljudima od povjerenja. A sasvim su mi ugodne kave nasamo. I mislim da je to moja sloboda.

Kad kažem "istomišljenici", ne podrazumijevam slaganje u svemu, u svakom postupku i načelu. Nego mislim na ljude koji će spontano i nagonski odreagirati slično kao i ja. Bez upogonjivanja teške mentalne mašinerije. Zato ja od svojih prijatelja ne samo da ne tražim, nego NE ŽELIM ŽRTVE. Ili jesu, ili nisu.

A kad nisu, jebga! Nasmeješ se otraga, što bi dida rekao. Ili bar prdneš. I opet ti bude fino.

( Američki snajperist ) Istinita priča o operativcu Kristoferu Skotu koji je služio u Iračkom ratu gde je počinio više od 150 likvidacija. Zbog svojih „ uspjeha“ Sjedinjene Države odlikovale su ga medaljom časti zbog izuzetne hrabrosti.

Zašto je odlikovan Kristofer Skot. Zato što je ubio 150 Iračana u Iraka. 150 ljudi i njihovom domovima i u njihovoj domovini. Medaljom časti. Č a s t i !
Nekako mi se Božin grijeh čini manjim. Još nije nikog ubila na njegovom pragu.

O jeboteled, al si ti zabrijao...!

Uostalom, ja uopće ne mislim da je boža nešt jako zgriješila: postupila je na neki način koji je MENI (paz vamo - MENI!) neprihvatljiv. Ako treba tražiti greške, grijehe ili krivicu, onda je to sve na meni: ja nisam dobro procijenila, ja nisam uvidjela promjene (a za ovih 7-8 godina što se znamo, dakako da ih je bilo, masa, i kod mene, i kod nje), ja vrlo vjerojatno nisam pravovremeno ponudila adekvatnu alternativu roktanju po palankama.

prđenje,stiskanje, vonjanje, pridržavanje načela i lojalnost
sve su to ljudske osobine
neke dopadljive a neke baš i ne
zašto si navela baš te, pored mnogih drugih, tvoja je stvar
al ljudi su kompleksna bića
čak su i životinje različite u svojim osobnostima a di neće ljudi
uglavnom, nitko nema pravo tebi zamjerat na tvojim odlukama i procjenama
dok se one tiču tebe i tvojeg
osim
tebe same
čak ni obrazloženje nije potrebno
dovoljno je poštivati pravo čovjeka na svoja opredjeljenja
svakog čovjeka

A pero, blogati, i ti stiskaš ko sivonja, a svejedno vonja!

zato i imamo nos
iako nam je i to čulo znatno otupjelo
nauštrb komocije koju pruža snimalica rećmo
vonj je vjeran pratioc stvarnosti

bogami nas sabor je go kurac za ovaj zaplet

a čovjek se toliko privikne na vlastiti vonj
da ga i ne osjeća više
vonjaju mu samo drugi
i to jako

E viš, zahvaljujući snimalici ja sad ne robujem rasporedu TV programa, nego mogu prduckat ovđeka, a da mi pride niš ne vonja. To ti je, eto, jedna slobodica koju jako cijenim. Jer vonj mi je drag samo od onih koje jako volim. Npr. kad mi se po noći upuva Duška pod nosom, ja je samo pogladim, i sva sam sretna što je tu :-))

Je, Buzz, ali ni ovdje nemreš utjecati na odluke. Moš samo držat fige. I glasno navijati, of skroz.

Pero, mislim da je znanost pokazala da nam bliski ljudi ne vonjaju - smrde nam samo oni s kojima zaista ne bismo trebali imati posla.

dok god nekog voliš, sretna si
neka Duške što duže žive i zdrave
i ona te može nadahnut da zavoliš i toleriraš

vonjaju svi
al toleriramo milima
opraštamo im
parfemi ne pokriju osobnost

Kajaznam... Meni je ona patka bila fina:)

neutralan sam jerbo nemam pojma o cemu se tocno radi tako da necu navijat. nisam clan nikakvog sindikata, partije, grupe, udruge

Sta sad.
Fina i gotovo.
Al se ne sjecam svoje promjene od prije i poslije patke:))

Gladnog uvijek netko nahrani, bar u ovim krajevima. Ali, to ne znači da su nam dragi gosti. Sad nisi i zato si izbačena.

Ajd, laka vam noć. Dakle, za stan se ne zna, obično sam u pravu, a svi smiju prditi, pa i sprdat se, ako im uspije.