JAJA NA OKO
Eh, to mi je danas ručak, uz ono miješano varivo od jučer... Budžetiranje, štaš! Još uvijek se ne prestajem čuditi koliko zapravo košta (ne samo materijalno) jednostavno postojati. Ono, tu si, ne djeluješ, a koštaš. I to ne samo sebe, nego i sve druge u svojoj blizini. A i šire.
Dakle, danas je tema prijateljstvo. Vidim tu masu holivudskih koncepcija pa se pitam, ima li uopće ITKO ovdje prijatelja? Društva svi imamo, kakva-takva, možda samo pokoja stidljiva dušica nema ni to, ali to ne znamo, jer tko će imat petlje tak nešto napisati, zar ne? Ja nemam definiciju prijateljstva - osjećam ga ili tog osjećaja nema. Ponekad osjećam naklonost, ponekad podržavam neko načelo (ne nužno osobu koja ga zagovara), ponekad sam radoznala, ponekad mi je lijepo pričati s nekim, ili mi je lijepo šutjeti, slušati, ponekad strastveno volimo iste stvari, npr. kućne ljubimce, a zapravo se uopće ne poznajemo... Sve su to ljudi u nekoj mojoj konstelaciji, koju ne bih nazvala prijateljskom. To su DRUŽENJA. A druženja mogu (i ne moraju) prerasti u prijateljstva.
Postoje i one druge konstelacije, oni ljudi koje poznajemo cijelog života, evo, ja poznajem jednog čovjeka CIJELOG svog života, upoznali smo se u pješčaniku, dok još nismo znali ni hodati, i da, nazivam ga prijateljem, jer jednostavno ne poznajem niti jednu drugu riječ kojom bih mu mogla odati primjereno poštovanje i važnost, a ne nanijeti štetu. Međutim, prošle su zasigurno dvije godine otkad smo se vidjeli, čuli smo se možda 2-3 puta u međuvremenu, svaki put s nekim pragmatičnim ciljem, i zapravo smo si puno više serviseri nego "srodne duše". Na telki sam saznala čime se on bavi te dvije godine, jesemti! Isto tako, imam ja prijatelja koji bi mi darovali bubreg, rožnicu, komad jetre, plućno krilo, naravno, sve dok ih ja stvarno ne zatrebam. A onda bumo vidli. (Nekak se više ufam u anonimne (i pokojne) donore ako do toga dođe.)
Ima i treća konstelacija, koju ja zovem doslovce "uslužnom", ono, netko ti uskoči kad trebaš, nekome uskočiš kad treba, ali zapraf je to s tom uslugom gotovo, a nerijetko se razvuče u bljutavu žvaku iz čiste konvencije zahvalnosti i/ili koristoljublja, kako kad. Meni se to dogodilo s The Babom: bila sam odveć zahvalna. Donijela mi stvari u bolnicu kad sam iznebuha zalegla, a ja sam se još uvijek živo sjećala kako je mojoj drugoj "prijateljici", jednoj od onih rožnica-pluće-bubreg-jetra, bilo teško odvesti me na rendgen u bolnicu kad sam uganula obje noge... I tak. Ispalo teret i The Babi i meni.
Iskričarska druženja, prijateljstva i ljubavi su sasvim zasebna kategorija: ovdje je sve na n-tu potenciju! Onak, blago te zainteresira neki pevetaš, odma ljubav do groba; par puta se dobro natračaš s nekim na kavi - već se vadi nož za bratimljenje krvlju! Valjda zato jer svi, ipak, manje-više, bar ja mislim tako, dolazimo ovamo uz puno skepse, pa se jako - gladnuški! - poveselimo kad ispadne da bi moglo bit i dobro. Ponekad i je; puno češće, jednostavno nije: učitamo u osobu previše svojih želja, a premalo gledamo i slušamo. Dugo, dugo, dugo timarimo svoju iluziju, jer uostalom, ona nam je važnija nego osoba koja bi je možda mogla ispuniti - jer, ako je ne ispuni ta, ima neka druga, i treća, i petnaesta... I može to tak godinama. Jer i to je način da satremo život koji ne znamo drugačije živjeti. A pride nam se čini jeftino. Za razliku od najobičnijeg, potpuno nedjelatnog postojanja.
Kad čitam što pišete o prijateljstvima, sve više mi se čini da se zasnivaju na negledanju i neprimjećivanju osoba kojima ste ih adresirali. Osobito kod ove dolje, kojoj je ipak malo frkica da je ciljnu skupinu možda preveč koštala i da bi to posljedično moglo i nju nekaj koštati, pa sad imamo nagli obrat "jaja na oko", tj. sve je zakuhao jebač.
Nije. Zakuhala sam ja. Jer je nisam primijetila kao posebnu i poželjnu, jer se nisam čak ni sjećala da joj uopće nisam odgovorila na poruku. Što s moje strane zaista nije bio neprijateljski akt; ali je posve poništio mogućnost prijateljstva.
A ja se nemrem sjetiti niti jednih jajaca koja bih mogla nabaciti na svoje oči da sve to skup vidim drukčije...
25.08.2015. u 14:29 | Dodaj komentar