mozgovne onanije

Taman sam nanosila crtu kistom na gornji kapak.
-Daj se Stara požuri. Mislim da bi trebali doć bar pet minuta ranije, da ih dočekamo. Smatram da ja kao muškarac moram doći prvi.
Omaklo se kontroli. Mislim na kist i gel na kapku. Presmiješno mi je kad se naziva muškarcem.
-Ako ne prestaneš zvrndati, ne bumo krenuli još bar 10 minuta. Pusti me na miru. Krenut ćemo na vrijeme.

Uglavnom, panika. Moja nevidljiva, njegova transparentna. U bircu u kojem smo se dogovorili nije bilo mjesta za stolom za petero ljudi. Oni, koje smo trebali dočekati, a ja upoznati, još nisu došli. Osim kaj sam bila nervozna, jer sam se dovela u situaciju po mom mišljenju, sasvim nepotrebnu, ni mjesta u bircu u kojem se osjećam ugodno i kao u vlastitom boravku, nije bilo.
On: -Nema mjesta u ovom ćumezu (a meni tlak za par crtica gore). Idemo u Fensi.

I zapiči on, ne obazirući se na mene, prema bircu na Ilici. Oduran mi je taj kafić. Terasa zatvorena ko plastičnim vrećama za zelje kiselit, tamne unutrašnjosti, crni stolovi, crni plastični stolci čija bi težnja bila imitirati barokne drvene, zidova obloženih crnim plišom, glazba preglasna.
Šutke krenem za njim, a u meni raste revolt. Samo sam čekala trenutak kojim će izazvati moje okretanje na peti i bijeg. Bijeg od apsurdne i glupe situacije. Majketimile, pa imaju 21 i 17 godina! Koji im je?
Nikad nisam bila u stanju rušiti nečije iluzije. Ne zato kaj sam jaaako dobra, nit zato kaj sam zločesta, nego zbog potajne želje, nade, da nisam u pravu. Valjda.
-Mislim da smo ih trebali sačekati na mjestu na kojem smo se dogovorili, a ne bez njih ići u drugi birc.
-Stara, daj se saberi. Ti si sad ljuta jer u Majmunu nije bilo mjesta pa nije po tvom. Nemre uvijek biti po tvom i onak kak si si ti zamislila. Daj se skuliraj. Sad ću ja nju nazvat.
-Ne osjećam se ugodno u onom ćumezu. Bit ću dodatno našpinčena. I da, ne mora uvijek bit po mojem, nego smatram da smo ih trebali dočekat na mjestu na kojem smo se dogovorili, a onda zajedno otić negdje.
On zove, ona se ne javlja. On komentira nešt u stilu kao nije mu jasno zakaj ljudi uopće imaju mobitel ako se nemaju namjeru javljat i vidim da se njegova nervoza polako preobličuje u paniku miješanu s ljutnjom. Ja već debelo žalim kaj ga prije par godina nisam dobro spljuskala.
-Nazvat ću Karolinu (njena mama).
Šutke ga pratim do ćumeza hodajuć granicom dobre volje, odnosno, strpljenja. Sad sam se i ja već pitala, hoće li ljudi doći ili su obavili razgovor sa kćerkom koji ja sa svojim sinom nisam, pa neće ni doći.
**
Došle su. Sinova cura i njena mama. Tata nije. Sjeli smo za stol i situacija je bila čudna. Dvoje balavaca je valjda očekivalo nekakav blagoslov, šta li?
Obje smo jedva čekala da se ono dvoje balavaca pokupi. Spika je bila tipa ko gdje i šta radi, porijeklo, sinkove namjere vezane za boks i studij, curine namjere vezane za daljnje školovanje.
Uglavnom, njena mama i ja smo zaključile, nakon kaj su balavci digli dupeta, da je sve to skupa smiješno. Taj njihov stav "mislimo ozbiljno". Istini za volju, ni jedna od nas se nije smijala. Dal zbog straha ili iskustvene spoznaje, tko će ga znat? Pustit ćemo.

A, možda i baka uskoro postaneš, :)

uff...
malo smo zabrijali jučer, klopa, desert, rektoskopija i sl...
al vidim sebe u toj priči i vrištim, zaobiđite meeee :)
hmm..kaj oće s 21 i 17?

useliti se, netko nekome? brrrrr...

Triba se mladima prilagoditi
ali da ćemo svoj život voditi.

jimi, nadam se da NE

ona ima samo 17..on je tek upisal faks

:))..pp..da ..jučer ste si fakat dali oduška :D

ma kakvo useljenje..

ovaj moj fantazira kak bu ona sljedeće godine upisala faks u SB, pa budu zajedno stanovali :P

moš si mislit kaj bi od tog studiranja prostudirali

men se čini da on hoće potvrdu..garanciju da je to to..

ne kužim ga..

ne u smislu kaj je on odlučil da je to cura s kojom bi mogel zasnovat obitelj, nego kaj traži i očekuje garanciju

Sam se buju sexali i niš učili!

i kaj naivno misli da je ovo jučerašnje "upoznavanje staraca" garancija

pretpostavljam da i ona tak misli

A pretpostavljam i da je tata baš zbog tog razloga izbjegao upoznavanje :)

Rekla bih, mudro :)

Ma, gleč, to su se KLINCI uprparili - on sad ide u drugi grad, ona ostaje, kak buju dalje...? Dakle, NJIMA je trebala neka gesta kojom će iskazati i obavezati se na ozbiljnost. Jer, sad će zbilja teže raskinuti: kak će majkama na oči? (Btw., ponovi sa sinkom gradivo o kontracepciji, za svaki slučaj.)

vegs..tak sam si i mislila :)

samo, nisam bila u stanju sinku reć da TO nije garancija :)

btw..kaj se ponavljanja gradiva tiče..to redovno činim..

mada mislim da mu to ide na živce

jutro :)
daa..tak nekak..malo je on nesiguran u nju:)
znaš kaj..teško je toj našoj djeci..nema generaliziranja, al' treba bit svjestan da uglavnom svi kreću od onog:
"ja ću drugačije od mojih staraca da mi se ne desi isto"

je, Mims..nesiguran je u nju i zbog toga poprilično naporan..

al ne da se "krstit"..

i mi smo željeli izbjeći greške svojih staraca :)

to tak mora biti :)

Hja, gle, mislim da je sin i tebi obavezan nekakvu ozbiljnost, zar ne? Jer, nije baš da ti je lako omogućiti mu životne izbore koji mu se sviđaju, a nije više takav balonja da to ne bi mogao skužiti i da bi prioritete određivao prema trenutnim zanosima. OK, možda je između njega i cure prava stvar, možda ostanu zajedno do duboke starosti, ali kajaznam, ja bih mu jako jasno nacrtala do koje granice ja mogu podržavati njegove izbore.

:)))
eh..ona je još djetešce..nema pojma o ničem, čista ..to ga privlači..
al' to samo znači da nije izgrađena ...i da može poludit i sa dvaeset i trideset
i opet kraval..bemumiša

:)
vega, on jako dobro zna što mora.

trenutni zanos bu splasnul ili bu u drugom planu kad pritisnu obaveze..

ili bu zbog trenutnog zanosa glupavo poslal sve u vražjumater..njegov izbor.

uglavnom, zna posljedice ovakvog ili onakvog izbora :)

upraf tak Mims :)

Oboje su djeca. I sto onda? Mogu uciti, rasti, razvijati se u paru, a mogu i za tridesetak godina ceznutljivo se sjecati davne prve ljubavi, tj. sebe kada bili su djeca. Mogu stogod pozele :) Blago njima ;)

Ne treba paničariti, znam ja jednu koja se tak zaljubila sa 17, rodila na prvoj godini faksa, oboje diplomirali, oboje magistrirali, oboje se zaposlili na dobrim radnim mjestima, u međuvremenu još jedno dijete, i sve pet! Ima i toga, samo kaj nije tak često :-)) Ajd, gibam i držim vam svima fige!

Ivančice zaprešićka ( hahaha)

voljela bi da to krene tim pravcem..

pa da se osvjedočim da i u bajkama ima istine :)

da, vjerovati treba da će sve biti dobro :)

i ne bojati se djetetova razočarenja..kad ga doživi (ne vezano sad za ovu temu, nego općenito)

i to je dio odrastanja

bok, vegs..tnx :)

Znam parove moje generacije sto su dvadesetak godina zajedno. Od 15-te godine. Prosli su skupa sito i reseto. I nedavno se povjencavali :) Vele, bezveze je ulazit u brak prije 35- te :D

ivka..naše je, kao roditelja - ugrađeno u nas ..da potomstvu osiguramo što manje boli i razočaranja i ponavljanja
obrazaca grešaka..
sve može bit :)
naše je da upozorimo..
a koliko smo mi izgrađeni, odbolovali ili ne.. ..to je već sasvim drugi par rukava :)))))))

Ane, takva nam je ta zivotna skolica. Uvijek boli kada se raste :) Od toga nitko nije cijepljen i dobro je da je tako.

Mims, ali isto tako djetetu moras omoguciti da slobodno i samostalno donese odluku. Inace si, kao roditelj, *ebo jeza.

...ako podmladak ima barem malo tvrdoglavosti koju sam ja imala u tim godinama, ni u ludilu mu ne kontrirati
(jer svaki put sam zbog toga napravila baš suprotno)

prihvatiti klince treba kao odrasle osobe, iako znamo do to nisu, pa im sve kaj ih čeka objasniti uvećavajući nekoliko puta.možda se useru, pa odgode sjajne i pametne odluke o svojoj budućnosti :P ;)

(kad sam znala prigovarati da mi je dosta staraca, mama je (samo jednom) izvukla kofere i otvorila ormare, da mi pomogne u pakiranju i iseljenju iz kuće :P)

pa to sam i rekla..da upozorimo na sve što znamo da bi se moglo desiti..koliko znamo, jel..:)
odluka je, naravno, na njima :)
protiv toga ne idemo....bar ja.

Mozes ti djetetu tisucu puta rec da se ne penje na drvo, ali nauciti ce kad ga tisucu i prvi put ne upozoris, pa se klepi javorovom granom po tintari.


Link: Javorova grana, Mance

Ivka, što kaže Mims..genetski mehanizam zaštite potomstva

i onda ti nije svejedno..i strepiš..

jer svoja si razočaranja odgulio..sumnjam da me u ovim godinama išta više može razočarati..znaš kako si se pri svakom osjećao i kako te je promijenio i želiš zaštiti potomka sličnih osjećaja jer ne znaš hoće li kako će ga promijeniti.

ne vjerujem, u nekim godinama, u svjesnost i odgovorno ponašanje klinaca
bolje ponekad i preventivno pomoći da se klepi granom, prije nego se popne na drvo ;)

Osim toga, trebalo bi imati povjerenja u djecu. Pametniji su oni no sto mislimo. A ako smo odradili dobar posao u djetinjstvu, onda nemamo brige.

Ne mozes djetetu osigurat takav zivotni okolis bez razocarenja. Ne zivimo u TAK idealnim uvjetima. Mozda da ga zatvoris pod stakleno zvono i zvaces mu hranu, al onda ga nisi pripremila za zivot. Jbga.

meija, naprijed sam napisala da u iluzije ne diram. Jer možda to one i nisu :)

Blaga upozorba tipa.."vrijeme će pokazati, samo strpljenja" je moja jedina

hahaha..iva, ne pretjeruj :D

nisam TAKAV roditelj :))

pametno.
treba im ostaviti i iluziju prostora i izbora, da mogu sve što požele ;)

moji su strahovi samo moji..ne smiju se prenositi i na njega.

što bude bit će.

kako bude, bit će.

ali nije mi svejedno.

Dobro si mu rekla. Sve vise bilo bi previse. Moguce ce se sada javiti neka MAMA sa: kaj ova *sere, a nema djece. Bas me briga za to :) Hajde, to je samo ljubav. Razocaramo se milijardu puta, pa prezivimo. Probudimo se :) A to ide u pozitivu kak god okrenes :)

Mala, velika, nije bitno. Ljubav-ljubav. Nek se djeca vole, to je lijepo.

u pravu si Ivka :*

podsjetile ste me na frendičinu priču i njenog klinca kad se prvi put naroljal i došao takav doma

buraz ga je takvog "dupe-glava" fotkal i zakačil na fejs

ona je odradila sve i tišini, donijela mu je lavor u sobu da ima di bluvati i zatvorila vrata.
sutradan je morao sve počistiti, na ruke oprati posteljinu prije nego ju frkne u mašinu
ni riječi nije bilo o pedagoškim metodama i prodikama tipa "sine....idiote pijani... "
kaj mislite da li je to ponovio?

:)

(zgorel mi je luk koji sam dinstala pišući blog, pa sam sad ponovila radnju..gulaš je na repertoaru)

hmm, neozbiljan sam, površan.. ali možda:
.. on ne traži garanciju za trajnost veze, nego 'žig - odobrenje' od najvažnije osobe, mame (i majke) da je čovjek.
Istina, još vjerojatno nije.. tek postaje, ali kao prve korake.. treba ohrabrenje, pogled osobe kojoj vjeruje. Jer treba se otisnuti u nepoznato, strah.. nevažno što je jak (tjelesno), boji se kao svako dijete. Bit će dijete zauvijek, kao što će i mamino mišljenje ili ohrabrenje bit važno.
.. ali, naravno, vjerojatno sam ja zabrijao, nemam fix-odgovor, ne znam .. samo feeling, da ne pomaže ''imaš 21nu.. zelen si'', jer će tad i s 31nom 41.. biti jednako. Ako padne dočekaj ga, to je sve. Ponovo.. koliko god treba.

meija..nije ponovil do te (ne)mjere ..:)

mada mi priča baš nije usporediva al ok :))

tnx, haš..

ma ovo moje samo kao jedan od načina kako klince pustiti da im dođe iz dupeta u glavu
nekima to ide prečicom, na sreću, kao njemu, a druge treba pustiti da ponavljanjem utvrde gradivo :)

pa rekla sam da je ok, meija :))

al ja ti se, kao svaki paničar, više bojim debelog ožiljka nego krastica nakon ponavljanih struganja po šodru

ajd, nemreš biti gora od mene kad krenem s analizama kaj bi moglo biti iduće godine u ovo vrijeme :D

haha..to zasigurno ne mogu :D
:*

- bez zahvaljivanja.. jer ću postat dosadan.. :)
gle, generacija si 'na klackalici', kad su prije djeca postajali ljudi, s koliko godina? vojska, posao.. 20+.. pa i granica pravog punoljetnika je upravo 21. Tako da 'moraš' ga pustiti.. čovjek je. A ljudski je griješiti (samo treba preživjeti i ići dalje).
a svi koji su prisiljeni, odrastaju brže, ne gledati druge s 25-30 koji su još na sisi.. jer to mogu.
Što je garancija za bilo što? godine? .. ja sam se vjenčao s 35, nakon 10g rastava. Obrnuto, dok su mlađi izgleda da sve lakše prođe, pa i 'neslaganje karaktera'.. ili ako ništa drugo ima vremena za popravni. Pa sad, dal bi preporučio čekanje, kad imam svoj primjer.. grlom u jagode. Možda uspije, digneš se i ponovo (kao Rocky) ...
tako da, više tebe 'kritiziram', nego što pomažem.. jer ne možeš ga zaštititi od života a odgađanje je također problem. Ja sad brinem kako ću dogurati do tih godina.. moj je 10g. .. dal ću biti živ, dal ću mu moći pomoći?.. bilo kako. Bar čuvanjem unuka.. a to već nisam siguran da ću doživjeti.
Roditelj također mora odrasti, na vrijeme.. da bi stigao biti roditelj do kraja...

Razumiješ me? .. bez tnxova, rađe me opsuj. Samo da njima bude bolje... pa opet na kraju smajl :). Kave su mi bukirane .. ali bit će valjda jednom, gorka crna bez puno brbljanja... samo da si pokažemo slike unučadi, djece.. možda.

:)

off sam.

cmoks

uh
junakinjo
:)
aj sad dan za dan ,pa kako bude
tko smo mi da krojimo jeltako??
imam slicno
čak i njegov novčanik drzi i ma godinu vise nego ta curka
što ti reći
puseko,reko bi moj, taj , jeli , "element" :)