'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

Ne pišem ti već dugo,dugo...nisu riječi presušile niti su bujice odnijele pragove koje smo prelazili....šutke....iza ponoći,kao da se bojimo da će čarolija nestati...a nismo imali nit kočije nit krinoline....samo smo se držali za ruke i gazili vrijeme kroz noć...a ono je klizalo pod našim potplatama ne mareć za sutra...koje nije donijelo ništa...tek želju da još jednom osjetimo onu suzu što grije obraz i lagano klizi do usana ostavljajući okus gorčine...a nit smo pelin pili nit smo gutali suze....samo smo ljubav vodili onako kako smo jedino znali....bez nade...bez otkucaja sata koje bi ukazalo kako nam vrijeme teče....a sad pišem u mraku neooznate sobe da te podsjetim....da te još uvijek čekam a godine su samo treptaji oka što šalje suze na obraze.