Ručkić krčkić

Mislim da mene osobno zapravo TO smeta - taj višak. Kaj me briga jel netko ima fetiš guzice, jel voli netom propupale curice, jel se ševi zguza ili sa strane, kako i koliko često svršava, kako puši, koliko je točno srdobolje meni nepoznat netko pretrpio ili nanio, kako je prošlo jutarnje pražnjenje u toaletu, je li ručak uspio i što se točno jelo... Mislim da ni druge nije briga za to. Jer, to su, bar u mojoj generaciji, neke INTIMNE informacije: zanimljive tek kad smo stigli do primjerenog stupnja prisnosti.

A ovdje nas šamaraju već s praga. Ne, nisam ni ja nevinašce, i ja zapilim svojim gurmanlucima i ljubimcima, a dobro znam da postoje za to specijalizirane stranice, i kog vraga onda to mećem ovamo...? A valjda zato jer o tak usko specijaliziranim zanimacijama nemreš baš puno raspravljati s istomišljenicima. Zapraf ti je sasvim dovoljan facebookovski "like".

I hebga, kad ti netko podastre nešto što svjesno, a češće sasvim nesvjesno, smatraš "povlaštenom informacijom", nije ni čudo što se raskomotiš i dopustiš si sasvim (neumjesno) prisne komentare: ako voliš guzice (stopala, kažiprste, ušne resice... - bilo koji fetiš), onda si nezreo, nisi prevladao simbiozu s majkom, nikad nećeš imati uistinu prisan odnos s nekom ženom, jer žene koje su dorasle prisnosti ne pristaju na komunikaciju sa samo jednim svojim izdvojenim dijelom; ako voliš gledati slike maloljetnih djevojčuraka, ti si zapravo pedofil u zametku, a tko zna, možda i aktivan, možda jedva čekaš da ti u kuću dođu prijateljice tvojih kćeri pa ih onak usput zašlataš, a blogami ni ti nisi za neku zrelu, punokrvnu vezu, ali bi ti se mogla omaknuti neka emocionalno i seksualno izgladnjela majka malodobnih djevojčica i mogao bi počiniti pravu, pravcatu i nepopravljivu štetu; ševa zguza i/ili postrance ukazuje na strah od intimnosti, iako može ukazivati i na žudnju za što dubljom penetracijom (to ovo zguza, sa strane ne ide tak duboko, ali je dobro za G točku), što pak ukazuje na žudnju za intimnošću, ali i strah od nje, te poistovjećivanje s ocem, tj. samu sebe gledaš i doživljavaš s muškog stanovišta ili penetratilišta...

(Sad idem u novi odlomak zbogradi preglednosti.)

Gdje smo stali? Aha, svršavanje. Pa glečte, opisivanje orgazama može imati SAMO sljedeće funkcije ako se odvija u (sasvim otvorenoj i vrlo širokoj) javnosti: sladostrasno prisjećanje na događaj čije ponavljanje smatramo neizvjesnim, ili narajcavanje potencijalnih kandidata. U oba slučaja je pornografsko, jer pornografija služi isključivo narajcavanju čula, dočim erotika služi i tome, ali svojevrsnom plasticitetu, štoćereć, ima i dodatne dimenzije, emocionalne, moralne, a nadasve ESTETSKE. (Meni fakat odurno zamišljati lokalne orgazmatore i orgazmatorice.) Nezainteresirane stran(k)e, poput mene, i ovdje mogu sasvim (neumjesno) prisno reći da je hiperseksualnost najčešće jedan od simptoma nekih poremećaja osobnosti, ali i depresije, dakle, da ukazuju na PROBLEM, a ne nužno (zapravo, najvjerojatnije ne) na veselicu.

Pušenje kuraca: onaj koji voli ispričati javnosti tko su mu sve pušile i kako točno, eh... Taj je Edipovac. I, naravno, notorna seljačina, nek si to priča svojim muškim frendovima, i to kad je ziher da ne bu dalje procurilo, a i tad je Edipovac: očito sin majke koja je uvijek zahtijevala uspješnost, a imala je jako visoke kriterije. A mali bi joj najradije pokazao popis, kao što je nekad pokazivao petice u đačkoj knjižici, pa da ga mama malo podraga. Naravno, pušačice su odreda drolje, a on je droljan (vidi moj stari zapis od ne znam kad točno), ali SAMO s njima, tim droljama. S mamom nije. I s Onom Pravom nije. Samo nju nikak da nađe i pokaže mami, jer bi mamu to najvjerojatnije ubilo. Doslovce i metaforički. Pa onda bolje biti droljan s droljama i kvantitetom stvarati svojevrsnu kvalitetu.

One koje su pušile i spušile pa to onda nesebično dijele s bloštvom, a u ovu kategoriju, što zbog gladi, što zbog umora, ubrajam i srdoboljke i srdoboljce svih fela i spolova, zapravo su nezrele osobice koje još uvijek žele zadovoljiti svoje roditelje i svekoliku javnost koju roditelji cijene, štoćereć, nit puše iz vlastitog gušta, nego zato jer javnost kaže da je to OK i da treba tak kad navršiš određene godine, nit spuše zato jer su pušile, nego zato jer nisu guštale, a možda i zato jer su bile drolje nekakvom droljanu, a pate ne zato jer su emocionalno iskorištene i iznevjerene, nego zato jer ih je sram, a ne mogu otrčati mami/tati da ih utješe, pa bljuc sve to skup na blog i ajmo nać tko je kriv; a srame se ne pušione, nego toga što očito još nisu dovoljno odrasle za takove "podvige".

Jutarnja pražnjenja, gurmanluci i ljubimci... To smo mi koji kroz to doživljavamo prisnost. A nemamo je. I fali nam. Pa se zaboravimo i obavijestimo svekoliku internetsku publiku da smo se, eto, dobro posrale. (To ja ne, ali se sjećam da me jedan moj bivši jako volio izvještavati o takvim svojim poduhvatima - nije me baš ushićivalo, ali sam vremenom oguglala.) Meni osobno zaista najviše fali netko kome bih mogla priopćiti neku svakodnevnu banalnost, tipa "danas ne budem zaugala, samo ću oprati tepihe spužvom", a da taj nešto samo promrmlja i nema baš neke velike diskusije oko toga, ali eto, dobila sam blagoslov za lijenost. Jer i ja još uvijek čistim po maminim kriterijima, onim deklarativnima, ne stvarnima, jer mama je bila daleko lošija domaćica nego ja, a kuća je bila čista samo kad bih ja platila spremačicu, i to ako je ova bila poštena. U stvari, ta moja zaokupljenost funkcioniranjem mojeg kućanstva ukazuje na još uvijek ne sasvim riješenu simbiozu s majkom, koja me svojim stavom, postupcima i deklarativnim mišljenjima uspjela uvjeriti da ću bez nje umrijeti od gladi, prljavštine, nesnalažljivosti i rasipnosti - a ja, eto, živa-živcata, u domu ljepšem i urednijem nego ikada, sita, ali vječno u roza bilanci. I dok ja tu svoju majku ne pospremim uredno u grob, nema ni meni punokrvne veze, niti me takva može zanimati. A hebga, trebala sam to odraditi udajom, ali nije mi se posrećilo... I štaš sad? Na blog s tim!

Eto. Imam osjećaj da sam se fino, vrlo intimno podružila s vama, koje ne poznajem, a zapravo ni ne želim poznavati. Ovako mogu zamišljati da ste točno onakvi kakvi mi se mogu svidjeti, ili sasvim odiozni i neprihvatljivi. A dobro mi oboje.

Koliko vidim , ipak si se morala potruditi i napisati. To je tvoj višak. Tu nema svrhe za tebe.

Medo, hvala ti na vjeri u mene, tj. da bih ja mogla učiniti nešto iz čistog altruizma. Iz te svoje zahvalnosti te sad sasvim prisno i prijateljski uvjeravam da je neosnovana, tj. da sam ja sebično đubre poput svih ostalih blogera. Tak da poslije ne bi bilo "nismo znali", jel...

Inteligentno, sebično, prepotentno đubre koje će to osati zauvijek i ako manje objašnjava da je baš takvo đubre. ( kao da me smeta upornost tvog ponavljanja nečega što se samo po sebi razumije )

ok...primljeno na znanje :)

nego...kakvi su ono "pimpači" (božemiprosti) u
protvanju?:)
neke gljive?..kaj?

Iznutrice, sleeping (to znači "offal"). Javno izložene.

Medo, zabole me (kao i sve vas druge) kaj koga ovdje smeta. Bitno je ono što smeta MENI. ;-))

:)
kažu nema glupih pitanja

a mogu ih i demantirati :)

To si već sto puta rekla i dosadna si s tim. A ulažeš napor u pisanje, To je paradoks.

Ma ne, uopće nije glupo... Zapraf, trebala sam to objasniti negdje u tekstu, ali sam zaboravila da ne znaju svi engleski tak dobro kao ja. "Offal" nisu samo iznutrice, nego i svakovrsni "višak", tj. neiskoristiv materijal. Što baš dobro paše uz smisao ovog zapisa.

Pa kaj ja ne smijem imati svoje viškove, medo? Baš JA?!

kad sve zbrojim..dođem do zaključka da
smo svi ovdje..ajmo reći u pravu
jer tko mi može zabraniti imati mišljenje
o nekomu..nečemu
jedino tvrdnje da je samo moje mišljenje ono
pravo..su krive tvrdnje
dakle JA i MOJE

ajd..malo sam se zapetljala,ali vi ćete skužiti
valjda:)

Sleeping, nije baš tako: postoji i neki KONTEKST, a njega, baš zato jer se ne poznajemo, najčešće nismo svjesni.

Međutim, postoje poveznice i između sasvim nepoznatih nam ljudi: a to je povijesni trenutak u kojem živimo, dominantna etika i njezina opozicija, iz kojih pak ishode pojmovi ljepote, uspješnosti, pa čak i tako osebujno intimnih doživljaja kao što je ljubav.

pa u kontekstu napisanog u zapisima ovdje..slika..
linkova..itd možemo samo stvoriti mišljenje o
osobi koju ne poznamo
STVORITI...a ne i znati

u stvari..nekad ni sebe ne prepoznam tu
sve mi je šala i zaigranost,a u stvari sam
dosta zatvorena osoba

Ne, mislim da nije sasvim točno to što kažeš, Sleeping: naše preferiranje određenih tema, strastveno ili manje strastveno zastupanje određenih stavova, pa i izbor slika i linkova, UNUTAR ZAJEDNIČKOG KONTEKSTA odaju o nama daleko više nego što je većina nas svjesna, a na osnovu toga možemo stvoriti sasvim legitimno mišljenje.

S druge strane, u RL ti ljudi baš ne pričaju o svojim fetišima, orgazmima i pušenju kuraca, a svejedno o njima nešto misliš i misliš da je to mišljenje utemeljeno; a kad ti vele i ovo drugo, eeeee, onda odjednom revidiraš to mišljenje - nadopunjavaš ga ili mijenjaš stubokom.

:)
bome da

Doduše, u RL moš vidjeti i reakcije i pratiti postupke... Hm. Ma, možeš to i ovdje! Samo u ovom drugom, off(al) kontekstu :-))

ponekad se i ja pitam kaj bum s informacijama koje sam ovdje, na blogu, usputno pobrala. ako kome fali neki od podataka, a nije ga pročitao, možemo se đorati :P

jutro :)