mozgovne onanije

Kopajuć po knjigama i skriptama iz studentskih dana (jer na netu nism našla baš ništ) ne bih li pronašla onu "hepatoidalnu" klasifikaciju tumora paraanalnih žlijezda Mimsinog ljubimca, dijagnosticiranu po patohistologu, u Delakovoj Patohistologiji, pronašla sam ovu, pofotkanu bilješku. Uopće se ne sjećam da sam ju sačuvala. Ali, danas mi je drago da jesam.

Tog ljeta, moj je tadašnji dečko diplomirao i odselio nekih 300 injak km istočno od Zegea. Nisam baš bila koncentrirana na knjigu doma, pa sam trebala društvo za učenje. Patološka anatomija i patohistologja bile su uvjet za upis na četvrtu godinu. Učila sam u Sveučilišnoj. Dnevno sam mogla naučiti 30-ak stranica materije. Obično sam mogla koncentrirano učiti i pamtiti onoliko koliko traje školski sat. Napravila bih čik pauzu na klupici ispred. Već drugog dana, kad sam se vratila s prve čik pauze, dočekala me je poruka (kao na fotografiji). I tako svakog dana. Ista poruka, istog pošiljatelja, samo se broj mijenjao sukladno broju stranica koje sam još morala naučiti. Na prvu poruku nisam reagirala. Zapravo me je prestrašila. Prati li me tko?
Međutim, sljedećeg me dana opet nakon čik pauze dočekala poruka. Odgovorila sam na poruku i ostavila na stolu, malo podalje od knjige, očekujući da će se autor tiho došetati po nju. Tih četerdeset i pet minuta od koncentracije nije bilo ni K. Nitko nije prišao. ali sam zato po povratku s pauze našla dopisan odgovor. I tako sam se dopisivala s nepoznatim Jehadom puna dva tjedna. uvijek istim riječima. Ne sjećam se više, da li je onog dana kad sam došla učiti posljednjih 30 stranica, pisalo na stolu olovkom ili na papiru (u knjizi nije, pregledala sam sve) Jehad + Anerak, ali pisalo je.

Nikad do tada, a ni od tada, nisam doživjela išta romantičnije.

ane..:)
eto ga..svako zlo za neko dobro:)

:)

sorkač, škiljila sam na božinom blogu..

e, da, Mims..eto neki blog :))

najbitnije - osvježila si lijepu uspomenu :)
kiss

:)

Bio je to portir, :)

hahaha..možda Jimi, možda :))

I, to zaljubljeni portir, :)

romantično, kaj ne?

eto, i u vrijeme kad je virtuala bila SF, ovaj je moj "tipkač" ostao nevidljiv :)

iako nikad nisam napisala ništ u stilu "Ne, nemoj mi prići.."

slatko...

:)

:)