Životinjsko carstvo

Jutreko i tebi...

:-))

Etogac: nahranila nejačad, naručila im hranu za ovaj mjesec. Suhe će biti i za sljedeći, ali konzervica i oblizeka... hm. Tko zna. A ošlo 300 kunića. Ajd, i hipoalergijski šampon sam kupila Duški, to potraje.

Za vikend uključujem grijanje i naštelavam termostate: boravak i kuhinja 22 celzijevca, ostalo 18. Ah! Počinje skuplji dio godine.

Iako se pokazalo da je grijanje na struju sad jeftinije i učinkovitije nego na plin. A i ugodnije je, pride nema onog godišnjeg servisiranja i vječno otvorenog prozora da se ne otruješ i da plin uopće može sagorijevati.

Viš, zaboravila sam naručiti Frontline! Jesemti... Sad bum ga platila 10% skuplje :-((

Ah, dobro, to tak i tak ne prodaju online, znači, za to ne daju popust. Inače bih nazvala i rekla nek mi i to dodaju. Ajd, sad mi je srce na mjestu.

Minceza će biti nesretna jer ću sad zatvarati njezin apartman - ženska se uselila u dvorišni dio stana i ondje provodi dane, osim kad dođe po oblizeke, klopu ili malo jurcanja s Duškom i/ili sa mnom.

Oprala sam vuneni biljac na kojem je nekad spavao pokojni šaponja - uh, kak je bila sretna! Nije mrdala s njega praktički tjedan dana :-)) Unatoč vrućini.

Jako je ona voljela staroga... Mjesecima nakon njegove smrti se valjala po svim onim mjestima na kojima je on volio ležati.

Cvijeće još neko vrijeme može ostati na prozorima, ali ubrzo ću ga morati nekak razmjestiti po kući. Obično mi pola toga rikne zimi zbog manjka svjetla. A neke vjerojatno i zbog viška zalijevanja, nikad ne znam što znači ono "zimi zalijevajte manje".

Imam dvije nove biljke-miljenice, na engleskom se zovu ZZ plant. Ta biljka, navodno, podnosi totalno zanemarivanje, ono, mrak, nezalijevanje... Čak i ako joj otpadnu listovi, to ne znači da je riknula, nego je otišla u hibernaciju. Izraste novo kad joj daš vode i svjetla. Kupila sam ih za mračne kutove boravka i kuhinje, ali ih svaki dan iznosim na prozor, a tek predvečer vraćam u kut. Ma, baš sam volja! Ali, jesam. Fakat to radim za sve biljke kojima ne mogu naći stalno mjesto s dovoljno svjetla - rotiram ih na bolja mjesta, pa na lošija. I tak stalno, sve dok opet ne bude dovoljno toplo za prozore.

ja se nadam da bar još mjesec dana ne bum morala palit grijanje..možda na sat dva pred spavanje

dobar jutar :)

a kaj se bilja tiče, jedino kaktus preživi zimu.

moram gibat.

:*

Bok, Ane! Ne brini, tvojem kaktuseku sam već odredila povlašteno mjesto :-))

S ovim mojim grijanjem je fora da to ne zagrijava na brzinu - mislim, može ako ti to tak baš hoćeš, ali onda posrče puno struje. U uputi lijepo piše "Uključiti PRIJE nego što temperatura u prostoru bude znatno niža od željene". I tak sam ja lani isto poštelala termostate već u rujnu, a grijači se palili SAMO kad bi fakat zahladilo, tj. rijetko. Inače mrtvi-ladni. I nije me to (uvjetno rečeno) puno koštalo.

Gledam ovo gore kod meije, ma fakat ovdje ima pacijenata... a svi ih mi besplatno terapiramo. Kronično. Ajd da je to tu i tamo neki ispad, nego stalno.

Taj bolesnik s kojim se ona sad bakće kronično ima neke obračune u reali. A uvijek je bio najglasniji, kakti, fuj one koji ne daju sliku, fuj one na FB-u koji ne daju pravo ime i prezime.... Ma, fuj on!

Ček, kae još ono bilo s njim i onim nekim patuljkom iz Rijeke...? Jel isto bila murja, ili neki obračuni šakama, kaj, nemrem se sjetiti...

A mene gera na FB-u obrađivala da dam svoj pravi FB profil jer me tak i tak svi znaju. Otkud, pitam se? Mislim, ispila sam ja iskričarskih kava, ali se blogme nisam predstavljala punim imenom i prezimenom, niti znam i/ili pamtim imena i prezimena. Evo, nakon 8 godina Iskrice, ja fakat ne znam kak se npr. meija zove i što točno radi. A jedno godinu-dvije sam ispijala kave s osobom s kojom si je bila frendica.

One koje sam ovdje upoznala, ako uopće imam memoriran broj, imam pod nickom. Neki dan sam se našla u nebranom grožđu kad je kolegici s posla trebala preporuka za neke radove koje jedan naš bloger može dobro izvesti, a ja se nemrem sjetiti kak se on zove da me kolješ... Slagala sam da ga nemam u telefonu, a onda sve pretražila, promozgala, i jedva se nekak sjetila.

Sjećam se, kad sam se počela družiti uživo s blogerima, postojalo je pravilo da se od svih zatraži odobrenje za dovesti nekog novog. Hm. Pa, obično bismo svi odobrili, jebiga, jer tak i tak ne znaš s kim imaš posla, a nadaš se da je čist OK.

Ja sam uvijek pitala je li OK da pozovem ovog ili onog... Mene se nije pitalo. Dođem i netko je jednostavno tu, bilo to meni drago ili ne. Pa, nije mi uvijek bilo drago; i još uvijek mi nije drago što sam neke tako upoznala. A od mene se npr. zatražilo da ne pozivam osobu x ako mislim pozvati i osobu y. Pa nisam. A onda ja, kakti, "vodam ljude na lajni". Ma, jebite se!!! Kakve sam sve ljudske naplavine ugostila u svoj kući, zlo mi dođe! A sve iz prijateljstva i solidarnosti... I onda ja stavljam lajne. Idioti! Lajne su im u glavi.

Ali, ako si oprezna, najblaže rečeno nisi "cool", a iskreno rečeno si "paranoična". Ma zajebite vi to, za 90% blogera bih odmah pozvala policiju da ih ugledam blizu svojeg haustora. I to s pravom.

Jedino, za 90% blogera nemam pojma kak izgledaju :-(( Čak i ako su objavljivali selfije, veliku većinu ne pamtim, možda bi mi bili mutno poznati pa bih pomislila da su mi bili đaci, studenti ili čak kolege :-))

Taj bolesnik s kojim se ona sad bakće kronično ima neke obračune u reali. A uvijek je bio najglasniji, kakti, fuj one koji ne daju sliku, fuj one na FB-u koji ne daju pravo ime i prezime.... Ma, fuj on!

Autor: vegavega8 02.09.2015. u 10:08


Ček, kae još ono bilo s njim i onim nekim patuljkom iz Rijeke...? Jel isto bila murja, ili neki obračuni šakama, kaj, nemrem se sjetiti...

Autor: vegavega8 02.09.2015. u 10:09




kaj,nisam jedina?

:)

(zanimljiv podatak kao ilustracije nečije osobnosti)

sorry na uletu komentarom..