Životinjsko carstvo

Takoc... ipak sam danas kuhala. A nisam morala, ali kad mi se jede ono fino :-))

U međuvremenu, svako toliko zirnem amo, i mislim si, jesemti, ovdje na naslovnici ko da svima u glavi stalno svira KUD Idijoti.

(Priznajem, nemam pojma kak oni sviraju, ali dobar im naziv.)

Neki dan - možda jučer? - otvorim portal Jutarnjeg i vidim, sasvim majušnu vijest, poslije nekih lokalnih bezvezarija, a iznad nekih nevažnih sisulja, ISIS objesio neke ljude žive iznad plamena i pustio ih da gore. Nisam mogla prestati mozgati o tome kak se uopće netko dosjeti takve okrutnosti?!

Znam, naravno, čitala sam ja o tome kak se psiha mijenja u ratu, kako neprijatelj bude sveden na predmet i/ili ideju, kak su okrutnici u svojoj glavi pravednici... I pomalo mi drago što se tome još uvijek čudim.

Sjetila sam se onda i kak sam se čudila Evropljanima uoči 2. svjetskog rata, pa kak nisu kužili da će rat, zašto nisu nešto poduzeli, pobjegli barem...? A evo, sad svi mi kužimo da će opet vjerojatno svjetski rat, i sjedimo gdje i inače sjedimo, i živimo kao da ćemo unedogled ovako.

Ali, psiha se već pomalo mijenja. Sve je više "pravdaša", posvuda: Političari su nepošteni, mogu i ja! Meni su uskratili ovo-ono, mogu i ja nekome! Mene su uvrijedili, eeeee, sad ćete vi vidjeti kad JA počnem vrijeđati...!

A sve usitno, mučki, kukavićki, sve neki sitni šićarluk, neko podmuklo opanjkavanje, sve poskrivečki, zaista ogavno.

Postoji li alternativa? Sumnjam. Možda ne bi bilo loše prebaciti prebivalište u Australiju ili Novi Zeland, oni se nikad ne upetljaju baš do daske. Tko zna hoće li im to uspjeti ovaj put!

Inače, da imamo nekakav homogeni svjetonazor i moral, ne bismo bili tako sitni, ni ovdje, ni u RL, ni politički. Ali, nemamo. Zato što nemamo, dan-danas nam nije jasno zašto smo ratovali prije 75 godina, a kamoli prije 20. I zapravo nam pašu fundaMentalisti svih fela, oni sve to skup baš onak fino pojednostavne.

Ovo moje je taman za jesti. Pa ću sad i ja pojednostavniti: naravno, ja sam u pravu. A to nije nebitno.