Životinjsko carstvo

(Uslikao Coqui de Vicente)

Evo, neradni narod pomalo stiže na posao...

Ja si upravo skuhala drugu kavu, bez kofeina. Ni meni se baš ne radi. Ali hebga, morat ću.

Viš, zanimljivo je to, koju god skupinu da promatraš, bila ona okupljena oko dejtanja, nekog radnog projekta, ljubavi za film, ovo-ono, uvijek je moš raslojiti na vrlo, vrlo slične tipove ljudi.

Zabušanti. Svugdje ih ima. Baš sinoć smo istračali dvije takve u našem psećem parkiću. Jedna od njih ima čak tri psa, fino ih dovoede u park, spusti dupe na klupu i pusti nek se cucki zabavljaju. Ovi laju na prolaznike, seru (naravno da ona to ne pobire), zapišavaju, kradu drugim cuckima igračke (mojoj Duški, npr., a kad zamolim da pozove psa da joj uzmem lopticu, veli ona meni, pa kaj, ulovite je!), a sinoć je jedna njena i grdno preplašila dijete. Ono, malac se boji pasa, a kuja za njim. Otac se izdere na mene i frenda, da nek pozovemo psa, mi velimo, nije naš, eno vam tamo vlasnice. A ova dovikuje "Pa to je beebaaaa...!" Je. Od trijes kila. Da sam ja bila taj otac, blogme bih joj flisku zalijepila. Ali, ovaj je samo podigao klinca na ruke i brže-bolje ga odveo od napasnog cucka.

Treba li uopće spominjati da su psi ubuhavljeni i prljavi? Ali, glavno da ih ona ima TRI. Jebote. Pa tak ih moš imati i trideset, valjda ih pusti da se sami snađu i za hranu.

pozdrav...:)