Ručkić krčkić

...da se prisjetim zašto ste mi, uglavnom, stvarno dragi. Ovo je izbor pjesama koje su nastale nadahnute Iskricom, mojim pevetašima, poneke blogom i bloškim temama. A gotovo sve su i o starenju. Jer TO ovdje odrađujem. Nisu složene nikakvim logičnim redoslijedom, nego onako kako sam ih nalazila u kompu. Sve su copyright by vegavega8.




ENIGMATIKA

Zagonetka se ganutljivo odgoneće
Dok Bog Batinaš uljudno skida cipele pred ulazom
U kućicu na drvetu koju svojataju i vrapci na krovu

Svizac žvače travku kojom je odsvirao zimski san
Dok dingo oblizuje slatku krv s njuške u vjetru
Djeca se bezbrižno njišu sigurna kao kockice

Led prolazi počasni krug uz staklo dojmljivo visoke čaše
Dok oseka gasi žeđ mudracu koji se povukao iz javnosti
Riba na suhom zijeva od dosade

A na grame mar gane a
Radar je palindrom
Metonimija popunjava križaljke

FJAKASTOME

Voljet ću te kanonima metafizičkih pjesnika
Dok se mora cijede s ruba svijeta osupnuta ribama
Ipak je sve ravno kad nam svijet postaje repatica
Kauguma s okusom travnjaka kraj autoputa

Voljet ću te, dragi, usred pucanja zemaljskih okorina
Vegetarijanski rahla usred tromosti tektonskih ploča
Pomakni se, dragi, nedogmatskim pregnućima
Jer samo što nisam ishlapjela kao fini parfem
Što predugo čeka posebnu priliku da se iskaže
IMOVINSKA KARTICA

srela sam ženu koja ima muža
jako je to veseli
a ima i sreće kaže jer muža
nije lako zadržati
kao ni sreću
moraš ih vezati za sebe
i njen muž ima ženu i djecu
jednom se moraš vezati
kaže da i on ima sreću
jer se oni lijepo imaju
vole čuti kako sve klapa
rado o tome klepeću
kao strašila na strništu

srela sam čovjeka koji ima vjeru
a zato jer je ima ima i nadu
a s vjerom i nadom je stekao
i pravo na nagradu
ali samo ako ih ne izgubi
zato ima narukvicu na zapešću
biheviorističku gumicu za podsjetnik
kojom se pucne kad je rastresen
jer svatko ima slabosti pa i on
zemlja je za njega odlagalište grijeha
kroz koje prolazi mrmljajući upute

srela sam ljubavnika
s kojim sam gubila vrijeme
jer sam mislila da ga imam
ali vrijeme se zaustavilo
samo da mi mahne jer ne može stati
u ljubav obavijenu oko prsta
ili kutiju s potvrdama i uspomenama
i sad kad znam da nemam vremena
odričem se svakog vlasništva
u korist privremenog uživanja
blaženo siromašna

***
jednoga dana majka me poslala na tržnicu i rekla mi uzmi si nešto ljubavi
(loše je stajala sa zarezima i prevertom kojeg sam i ja voljela
kao i mrežice s velikim očima i zagrade bez okova) a nije mi dala dovoljno
a ja se ne znam cjenjkati nikada nisam naučila opčinjena ništicom apsoluta

i ne znam je li bilo proljeće ili ono čudno doba kad se zima rastače mirisima
koje vidim u bojama i pomislim da je cvijeće sakriveno u pukotinama smrzotinama podrumima pored tople mačke bez vlasnika i žudnje za pticama negdje u brbljavim snovima na visokim žicama kroz koje bruje damari ustremljeni drugima

i zato ništa nisam kupila

pokupila sam s tezgi šareno zaboravljeno odbačeno nepotrebno prije umiranja teško u mojoj mreži sa sve većim očima
bit će dobro za gozbu s gladnima
ako upijem sunce obrazima
ako raspjevam škripu koraka

do vedrine

bila sam jako mlada

JESEN U KRMELJAVOM GRADU
dočekati jesen u
krmeljavomg gradu
zebnja je luzera
putnika bez namjera
bezdomnika s predumišljajem
i zalutalih namjernika
osjete je u podvodnim izvorima
neočekivanim strujanjima
kao zlo iz ljeska površine
onda kažu da su bluzeri
i pjevaju duge pjesme
o babama i ljetu


JUTARNJI TAMAGOTCHI

presuditi predrasudu
rasuti se usudu
pred sud se usuditi
rasuditi osudu
presaditi u posudu

jutarnji tamagochi
s kiselom kišom
skaši pahulje u želucu
kinder jaje vrišti plastiku
pod razbitom glavom

zapleši moja pokisla berbo
kajanje je na obzoru
ošamani ga krastom
strgnutog opreza nad odlukom

prespi usud u drugu posudu
usudi se presuditi presahlom
razbudi se
prerasti
presudno
dno

***

pička bez žudnje postaje crna rupa
sabit će život u masu težine
i srušiti svaki uzlet u proždrljivo grotlo
svoje mračne jalovosti
tko kroči Zemljom u strahu od ruba
nedostojan je njene oblosti

POETIKA BEZ PROZE POSTAJE JABUKA
Trtljava sinapsa u lijevome pobočju nagoviješta larmu krtica u teratitrajima kakvoće. Izoštri svoje zlo oko ali ni boljim ne vidi dobro.
- Što ćemo voljeti do daljnjega? - promrsi glas živčevlje planeta u neposluhu kartonskih odjeka.
- Ribe su uvijek koncizne - odgovori iz pećine zapuha po Ilirima.
- U dupinovoj duši škljocaju kiše kometa - nasmijala se. - Streljivo bolje miriši natašte od maslina, zar ne?
- Gromko gruvanje nadstrešnica ne može ugrijati reptilske naznake stolnjaka - otfrknuo je naježen bubrezima. - Poetika bez proze postaje jabuka.
- Sisavci bez brkova u tundri napominju rasap travnjaka, ali ne znače kompenzaciju mirovnih snaga - uzdahnula je. - Ljubav jače vonja kad se zove zavežljaj.
- U kojoj si fazi? - upitao je iznebuha smožden žednim škembićima.
- Potonuće motoričkog repa u magnetni grkljan zodijaka - pohvalila se. - Ti restartaš u vinjaku djedovine?
- Ciklička malodobnost tautologije - potvrdio je. Rastakanje piksela u neboje uvijek razgali dušu, pomislio je drmusavo.
- Hoćemo orgazmičku oniriju onanističkog suzvučja zvijezda na izdisaju?
- Može - trepnula je. - Moj crveni patuljak kulja u divovske plinove bez božanske čestice, mmmmmmm, tako slasno zadivljujuće...
Laž se prepoznaje po zapahu vojvođanske nizine, pomislio je, ali nije pustio trepavice među zube, ošamućen remontom repa trakavice u sazviježđu crne rupe.

UTORAK

mrak me zatekne usred misli
koja je možda bila spoznaja
možda je bila navika
u nami razglas pjevuši neki lalala
kod tebe je kiša, kažeš
nadam se da bubnja
tvoj glas ne ide uz radio i robne kuće
tvoj glas ih okreće poput šrafcigera
u špricer sa sodom što pršti
jako tamno duboko pod kapcima
plakanje je bezveze
i zato ga ne prakticiram
osim kad je smiješno

utorkom sve poprima metafizička značenja
takva oderotina od dana
naživo
utor bez rutine
zamisli cijeli život od utoraka
malih usječenih u živo drhtavo tkivo
vrškom oštrice još može van
a može i rez do grkljana
ili duboko pod rebra
srce ti lupeta lalala pjesmicu s radija
uprpareno
neprestano
svaki dan
a mrak pada usred misli
i nikad nije spoznaja
i nikad nemaš navika

kod tebe je kiša kažeš
voziš van iz utorka
popraćen bubnjevima


SRIJEDA

Čegrtušu možeš sinkopirati samo do nesklada
koji će netko platiti glavom

Treba li za put u nevažnost ponijeti sendviče?
Raspelo mi ne stane u torbu
A mogli bi zamjeriti ako ga natovarim nekom drugom na grbaču
Svatko nosi svoje breme, kažu

Nadmudrivanje s valićima neće dobro završiti za ovu stijenu
koja ih sad krupno šamara optočena dagnjama
Oblaci vjeruju u reinkarnaciju

Nježnost se kao bolest ispružila po otomanu
Nemoj me zvati večeras
Pa ni u proljeće

U sitnim slovima na dnu ugovora nema ljubavi
Otpečatila se
Ne znam gdje zvecka
Nije kod mene

Ja ću na put na leđima čudovišta iz četvrte dimenzije
A ti kako hoćeš, po vlastitom izboru
Srijeda se još ne može sručiti u spiralu
Četvrtak ne mogu preskočiti
A i ne da mi se


ČETVRTAK

uzrokuje bestežinsko stanje u mojoj sobi
kojom plutaju rastresene uspomene u oblicima predmeta
(treba li ih nabrojati? je li im svrha ikada ikada bila poznata?)
vrtim se puno puno sporije od okreta planeta
zadržava me pjesma polako curi iz radija i mog izdaha
i istiskuje me u svijet naopačke kroz prozor
koji je sad točno tamo gdje je tridesetčetvrta minuta sata
koji je sad točno tamo gdje dobro vidim živčanoga vrapca
naglavačke ispod vrta crnog od korijenja
koji je sad točno tamo gdje mi glava visi izvrnuta
bez pritiska ispod svijeta
raznježena pahuljama
spaljenoga vremena
tamo negdje gore
a misli moje drage
raspuštene
vijore
vijore

SUBOTA
Možda je danas mislima prehladno na grintavim granama
U čežnje nadutih oblaka ciljam golim okom
Oštrovida od kremena zime pod noktima
I oh so sexy s golim grudima na tako sivoj ulici nosim doma crvenu papriku u nadi da je ljuta a znam nije slatka će biti
Zmije u torbi tiho sikću hibernaciju od koje im rastu krila da prhnu tako lake ako otvorim torbu od šupljega srca
Bez jeke u nogama ne volim hodati stazama bez tabana u topot tuđih srdaca
U krvavi mrak žalobnog češera pokapanog smolom tužnjikavog osmijeha
Oh so sweet & sexy raspjevana vješam nadu kvačicama pogleda o štrik iščekivanja
Velika mokra šuštava
Zaklanja vranu graktavu kradljivicu sjajnih ključeva i ostalih šlampavih predmeta što sjaju bezvrijedni u posljednjim ovogodišnjim travkama
Zelenila u mojem gradu na mojoj ulici uz žbuku koja pada s vijenaca ostarjelih zgrada u kojima više ne stanujem
Ni oni kojima sam pripadala
Oh so dreamily sexy & cute sa svojim zmijama i paprikama bez ajvara bosa se smijem škripavim granama
Vjetar će reći svoje

UKUSE TREBA RASPRAVITI

gorke suze
gorki pelin
uz gorku kavu
ogorčenost natašte
stisne grlo
zgrči želudac
ili ga okrene
gorko kajanje
i riječi su gorke
ili ljute
samo im ti zapapri
osveta je slatka
uz kiseli osmijeh
nitko nije med i mlijeko
od slatkorječivosti me boli zub
vremena
nema
za slatke snove
uzmi ti to sa zrncem soli
samo šale mogu biti neslane
inače je
bljutavo

USPUT...

Koga ćemo danas voljeti

Ne treba previše zalogaj je dosta
topiv madlenovski da prusne da osvježi
u nepcu zapretene puslice poljubaca
bivših
ah dok klize duboko je sjećanje
potrebno za ponovno za

Koga ćemo danas voljeti
uz plitku šalicu pitkoga čaja mlačno ružičastog
i opservaciju sličnosti noseva u razlikovnosti
instinktivno
drugačijeg drugoga
ja se teško upušta mmmmmmmmmmm
ne ne hvala
množine mi teško padaju

Samo gutljaj

Koga ćemo danas voljeti
užličeni medom na tanjuru
uprozireni jedan po jedan po jedan
po jedan pored uz tik do
u prozoru dana uokvireni
od do

Zna li urar što je vrijeme?

Prijavljeno!!!

Pa da, neuki, nepoetični, nepametni i ine negacije ziher ne kuže niš od ovoga, ali se boje da bi moglo bit nekaj negativno, i to baš o njima. Pa bolje prijavit, jel...

Prvu su nadahnuli lokalni "duhovnjaci". Ne sjećam se točno tko ili koji, ali takvi ovdje oduvijek dobro rastu.

Drugu je nadahnuo nekadašnji bloger kolafjaka, cepejaš beskrajno dugih "duhovnih" zapisa, ali izuzetno duhovit u komentarima. On mi je baš bio drag.

"Imovinska kartica" - naša vječno oprezna i prizemljena pognica. Ta je i jednu nelošu priču nadahnula, svaka joj čast!

"tržnicu" je nadahnula cijela Iskrica. Cijeli taj milje ponude-potražnje, pregovora, cjenjkanja...

"Jutarnji tamagochi" - ne sjećam se točno. Vjerojatno neka noćna prepucavanja koja sam pročitala kad sam ujutro došla puknuti sličku.

Za "pičku" nije zaslužna samo Iskrica, ali ima osnivački udio.

"Poetika bez proze postaje jabuka" - cecejka i njezine preserancije.

"Utorak" - jedan dragi, dragi, dragi pevetaš.

"Srijeda" - bloginje koje ne stare imaju osnivački udjel.

"Četvrtak" - sjećam se da je netko puknuo na blog A. B. Šimića.

"Subota" - eternis ima jako, jako puno zasluga za ovo malo postignuće. I meni je ta jedna od najdražih.

"Ukusi" - bloška prepucavanja.

"Usput" - kompletna iskričarska melankolija.

Nisam uvrstila još neke pjesme, uglavnom rugalice, koje sam pisala za blog i/ili određenim blogerima/icama. Bila sam lijena potražiti ih, jer ih očito nisam spremala kao zasebne dokumente, nego kao cepeje cijelih blogova. A ni ne sjećam se naslova ili stihova.

Viš, ako ih je netko spremio, ajd, pliz, zalijepite ovamo.