Životinjsko carstvo

E, a paz što se ova jučer naradila:

PRVI JUTARNJI:


ZADNJI KOM NA TOM ZAPISU:


POPODNEVNI:


VEČERNJI:


ZADNJI KOM NA VEČERNJEM:

Jutro Vega:) Ima dobar balans,ha ha ha..cijelim tijelom, srcem i psećom dušom u tanjuriću...Zen.

Jutar, ete! Je, kad upre, upre iz petnih žila :-D

Kaj, svi o potresu (osim ljenguze, naravno, ona je stalno potresena)?

Kod mene se fest osjetilo. Kao eksplozija. Ovoj ispod mene stalno smrdi plin, pomislila sam da je konačno eksplodiralo kod nje, fakat sam otišla i pogledati.

A to da životinje predosjete - jock majci. Osjetili kad i ja i uzvrpoljili se, uzlajali, uzmijaukali i uzcvrkutali. Pa se smirili.

Ali pazi ovo: pas i mačka instinktivno krenuli pod štok! Ja se nisam ni snašla, a već je prošlo. Dakle, oni bi preživjeli, mene bi zatrpalo.

Doduše, sjedila sam u ćošku koji tvore dva nosiva zida.

Za vrijeme rata, svi iz zgrade su se sklanjali kod nas: navodno je moj stan statički najčvršći.

Krevet mi nije na najboljem mjestu: uz pregradni zid u kojem se nalaze plinske i vodovodne instalacije.

No, kaj sad možemo... Ako nas strefi - strefit će. Moš jedino stalno hodat s torbom za preživljavanje.

Nego, moja Duška jučer imala blind date.

Neki dan me na ulici zaustavila neka gđa, bila sam s Duškom, i veli ona, joooj, sjećate se vi mene, ja bih svojeg parila s vašom, već smo pričale o tome, bla, bla, ja velim, pa nemrem ja odlučiti, Duška je glavna, a nisu se ni upoznali. I tak mi razmijenimo brojeve telefona.

Dakle, jučer ona dovela ženika na oglede. Duška je haharica, a on plah. Samo mučki vreba pod rep (vidi sliku) :-D

Ali je jako sladak. Duški se svidio, onak, poigrala bi se ona s njim, ali on je trtaroš. Hm. Bumo vidli, imamo mi još dosta ponuda.

A donio joj je pseću kobasu na dar! :-P

U tom upoznavanju je desetak istinitih podataka o nama i o njima...htjeli mi to ili ne... pokazati. Svakako se takvo druženje iskustveno vrati...Sjećam se svojih godina prognaništva i svih tih životinja ....i vlasnika(ica ).

Imao sam ženku dobermanku, prgave naravi po roditeljima ( tako su govorili suci na izložbama za ocjenu ). i jednom mi priđe posavski ribar, prognanik i veli da je cijelo vrijeme mislio da sam iz Zagreba a ti iz Roždanika.
-Zašto ste mislili da sam iz Zagreba?-
-Zbog psa! - kaže on
Nisam to još definitivno shvatio, ali me iznenadilo kako daleko i detaljno može ići procijena na osnovu psa.

Napisao sam da je ribar iz Posavine iz razloga što u našoj Posavini svaka obitelj ima psa, ( običaj )