Bjorn Asabrag

Ispratit će ljeto jesenje kiše,
grane ogoljeti gubeći lišće.
Pjesmu bi svoju vjetar zapjevao,
jednom u godini,ne tako često.

S godišnjim dobom sve se mijenja
i s njime skupa svaka naša želja.
Polako umire i vene cvijeće,
jedino ljubav još uvenuti neće.

Uvijek će cvjetati ono najljepše,
što nas ispunjava sa puno sreće.
Kakvo god vrijeme za nas bi bilo,
ne bi se ništa nam promijenilo.

Duša nam neće nikada patiti,
svim srcem ćemo ljubav uzvratiti.
Spriječiti neće nas nikakvo vrijeme,
jer naša je ljubav jača od mijene.

Neće nam osmijehe isprati kiše,
koje nam ljubav na licima piše.
I kada nas stisne hladna zima,
u našim će očima prebivati toplina.

Link

šta je momak, presušila kita ¿

Ako tko pita,
kod mene je kita!

Ja bih prije reka
da je cupi presušila rijeka.
Suha su sada riječna korita
da bi u išta uronila kita.

Suhoća je problem sa ovoga svijeta,
nema toga nigdje sa drugih planeta.
Samo Zemlja s njome svoju bitku bije,
trebalo bi ovlažiti sve cupi što prije!

Nima ništa bolje nego vatrogasnim šmrkom!

Evo nama jesen sada dolazi,
neka se na rosi svaka ovlaži.
Prozračne gaćice nek se nose,
sve će im malene biti rosne!

A kad one vlažne budu bile,
čarobne im frule budu uletile.
Zasvirati će im divnu glazbu,
za malenu vlažnu im i slasnu!

Eto to je poezija prava,
u kitice velika je glava.
Samo neka one se ovlaže,
neka budu navrh kite vlažne!