Ručkić krčkić

Ma, planirala sam ja to za danas, ali pitanje bih li ostvarila plan da je bilo struje. A nije. Pa jesam.

Ne volim pričati s frizerkama; zapravo, uopće ne volim ćaskati, a to je onda frizerkama veliki problem, jer ne kuže, kao ni mnogi drugi. A ja, pak, ne volim ići frizeru; ni pedikeru; ni kozmetičaru; nikamo gdje me netko udavi ćaskanjem, ili - još gore! - vlastitim pričama. Osim kad su zanimljive. Jer volim slušati zanimljive priče.

Da, neki dan sam u Jutarnjem pročitala da zapraf imam značajke introvertne osobe, i to je točno, sve do svojih ranih dvadesetih bila sam bolno stidljiva... Pazite, introvertnost ne isključuje komunikativnost, osobito ako dobro slušate! Samo što je ta komunikacija, a nerijetko i razumijevanje, prilično jednostrana... Uvijek se začudim koliko me pogrešno mogu procijeniti ljudi koje poznajem metar godina, i s kojima PRIČAM, kažem ja svoje, iako radije napišem ili održim govor masi, to mi uopće nije problem (i to Jutarnji spominje kao značajke introvertiranih: radije drže govor za 50 ljudi nego što kasnije ćaskaju s njima).

Trivijalnosti me zamaraju. I moje vlastite, a kamoli tuđe. Moj idealan razgovor je strastvena rasprava o obuhvatnoj i dalekosežnoj tematici. Hm. Sad vidim, vjerojatno i ja pogrešno procjenjujem druge: čim ustanovim da za takav razgovor nemaju ni afiniteta, ni sposobnosti, svedem ih na banalnosti. Koje ja, čak i sad, premda ih daleko više cijenim otkad ih ne mogu delegirati majci ili dvorkinji, redovito tretiram fenomenološki i slabo podnosim bukvalnosti.

I tak sam vam ja noćas sanjala da sjedim s nekim tipom i šutim. On nešto melje, melje, onda ustane, da mora nešto obaviti, pa ga nema, i nema, i nema, i ne vraća se. I meni sine - kidnuo tip! A zapravo mi uopće nije bilo neugodno s njime. I naljutim se, i sjetim se svih drugih, ne samo tipova, nego ljudi za koje sam vjerovala da su mi prijatelji, koji su isto tako kidnuli, i o tome mislim na engleskome ("you hung me out to dry"), a engleski je moj jezik objektivizacije i distance, i mislim si, pa u čemu ja to stalno griješim, i onda mi pogled padne na vlastito poprsje, i skužim, u bakinoj sam crnoj haljini i nemam grudnjaka: opustila sam se.

I to je to: za mene su (što bi pašće rekla) kvalitetni oni odnosi u kojima se mogu opustiti. I da to drugome ne smeta. Jer, ja znam da mogu biti uzbudljiva, intrigantna, tajanstvena, senzualna, nepredvidljiva, i sve to jesam kad se tako osjećam, napismeno češće nego nausmeno, ali brte mili (što bi reko krelec), nit se tako stalno osjećam, nit takva stalno jesam, nit bih ja sama mogla ili htjela držati korak s tako nabrijanom osobom.

I skužim, moj najkvalitetniji odnos s muškarcem bio je onaj u kojem smo lijepo šutjeli, strastveno raspravljali i božanstveno se seksali. U kući mi je bio beskoristan, bio je škrt, emocionalno i materijalno, većinu mojih poduhvata nije podržavao, a o svojima mi nije pričao (kukavica!), tvrdeći da ih ne mogu shvatiti (teorijska fizika, naime, i možda je čak i bio u pravu), nije volio ni mog psa, ni moju mačku, ni moju majku, a ptičice nikad nije ni primijetio, ali, eto... S njim sam se mogla opustiti. I uživati. I on sa mnom. (Nerijetko smo jedno drugome pričali kak smo svima drugima ili "naporni" ili "dosadni". Valjda je to bilo TO.)

I sad vas ja pitam, tko je ovdje kompetentan procijeniti nečiju "kvalitetu"? OK, ja za sebe dosta točno procjenjujem, ali intuitivno, zapraf odmah odredim da/ne, a to zapravo podsvijest procesira raspoložive informacije i daje presudu u obliku odluke hoću li prihvatiti komunikaciju ili neću. Većinom neću. I većinom sam u pravu, ZA SEBE: nemam ja tu što dobiti, osim udava koji će me daviti svojim udavnim preokupacijama o malenom/malenoj udavnoj sebi i svojem stisnutom egiću. I nikad mi nije žao što odlučim "ne" i uvijek dobijem potvrdu da sam bila u pravu. Ali, kod "da" se i ja znam zaribati. Tu je već potrebno prilično truda i vještine za fino ugađanje prijema. I fino odašiljanje signala.

Međutim, sad je vrijeme za ukuhavanje laganog povrtnog variva. Pa vas zato sve skupa, i neprihvaćene i prihvaćene, lijepo pozdravljam. U svojoj staroj majici, bez grudnjaka, sasvim opuštena.

ne ćaskam već dajem kompliment: prema ovoj slički pet godina mlađa u odnosu na prijašnje
a sada idem čitati

Fala, budo :-D Nadam se samo da sad ne buju neki pomislili da sam infantilna, jel... ;-))

ak niš drugo pomislili buju da sam uvlakač
bitno je da uvijek nešto pomisle

A ja već pomislila da si odustao nakon čitanja ;-))

dobra je :)