Životinjsko carstvo

Znate kaj, mene te lozinke izluđuju!

Ne toliko lozinke, nego ta mogućnost da ih preglednik upamti pa ih onda ne pamtim ja!

vegica.....:)

Bok, ete! Evo, viš ti to, jutros sam si morala posuditi drugi nick da vas pozdravim s "Jutreko!" :-((

što se dogodilo od jučer u jutro , pa
si zaboravila pass ?
sigurno nešto važno..ili
si jednostavno jutros nefokusirana na "jutreko " ?:))

Ma, ja ti svako toliko promijenim pass. A jučer ujutro je nestalo struje, logirala sam se s mobitela, i kajaznam, jutros mi je jedan pass bio zapamćen na kompu, a drugi jock.

niš ne kužim, al nek ti je "jutreko"...meni je, jer sam se probudil prije pol sata....:)

Kad sam počela raditi, morala sam se logirati na gmail i dropbox s poslovnog kompa, i opet, naravno, pobrkala passove pa ih mijenjala (ono, šalju ti verifikaciju na mob), i sad više zbilja ne znam što sam promijenila, što nisam... A nema svrhe imati pass ako ti to piše negdje gdje puno ljudi može do toga, zar ne?

kaj još nisi skužila da je najbolje imat jedan pass za ama baš sve?...čeg se bojiš'...Kom si interesatna ionak bu hakiral svaki tvoj passs...:P

Ja mislim da ću ja opet zaleć za nekih pola sata, ete. Baš mi je danas neki zbrčkan dan.

Zbog studenata, ete. Ti bi mogli npr. mijenjati ocjene sebi i drugima, obrisati loše ocijenjene radove, kopirati testove, svašta... Tak da za posao jedno, za zabavu drugo, i stalno mijenjaj!

a niš, otvori si onda tekicu sa passwordima, nema ti druge...Orgniziranost je pola uspjeha...(druga polovica je neorganiziranost.....:PPP)

A danas ti je sve birokratizirano, nemreš ti studenta ocijeniti odokativno (premda se takva ocjena zapraf nikad ne razlikuje od one koju izračuna neki sofisticirani software po nizu zadanih parametara), jock majci, ima da sve bude dokumentirano i transparentno!

Morat ću. A onda moram zapamtiti gdje sam je sakrila! ;-))

zakaj je moraš sakrivat?...:P
ja imam posebnu policu za mojih 58 tekica različite namjene, i dosad nisam imal problema...Poltergeist-people prevrće mi zasad samo stolove i stolice, police ne diraju.....P

Pa i to kaj veliš... Kajaznam, valjda još uvijek postupam kao da imam majku, dvorkinju i hrpu stranaca koji mi dolaze u kuću. A zapraf te uvijek poharače oni kojima vjeruješ.

Nego, da ja malo ovdje kukam, i to ne zbog sebe:

U mojem susjedstvu je prije dvije-tri godine otvorena veterinarska ljekarna. Svi zaposleni u ljekarni su se iskazali kao zbilja stručni, a pride i pravi ljubitelji životinja, a to nije sve, nego su mi i istinski simpatični.

Međutim, prvo je otišao jedan, meni najsimpatičniji, ajd, on je ondje samo skupljao staž i onda si otvorio svoju ambulantu, neka, drago mi je...

Lani je otišla šefica, ali i ona je otišla na nešto za sebe bolje, pa mi je drago i zbog nje, tim prije što je ostala mlada stažistica, koju također krase sve nabrojane vrline. Njoj produžuju ugovor iz mjeseca u mjesec.

Umjesto šefice je došla druga stažistica (koja nije šefica, nego je ona bivša stažistica), i također ju krase sve nabrojane vrline.

Ja tu vet. ljekarnu zovem "slastičarna", jer obično kupim pol kile psećih slatkiša, od čega pola odnesem doma, pola ostane kod kase - tak je stari šaponja iznalazio motivaciju za svoje sve teže i sve kraće, a neophodne šetnje (zbog peristaltike), jer bismo uvijek na kraju svratili da se počasti.

Pride, kad god je neki problem, bilo nekoć sa šaponjom, ili sad s Duškom ili Kafkom, prvo ja pitam njih, pa ako vele da treba na pregled, odem na pregled; ako ne, pričekam. Vjerujem im.

Danas čujem, ona mlađa dobila otkaz, dolazi neka koja je kronično na bolovanju, godišnjem i u sudskom sporu s firmom i ne radi niš, iz principa, uvjerenja i navike, a vjerojatno će epilogizirati i ova koja je sad glavna, jer će nabrati dovoljno staža da je moraju zaposliti na stalno, a to je protiv uvjerenja, principa i navika poslodavca.

Znate kaj, došlo mi je da joj ponudim onih svojih neiskorištenih 50 kvadrata da pokrene vlastiti biznis, za badave. U stvari, raspitat ću se o eventualnim pravnim zavrzlamama takve ponude, pa ako ih nema ili su prevladive, fakat ću joj ponuditi!

Jer, glečte, mi šetači pasa nismo baš nepokretni. Ja ne idem veterinarki koja mi je iza ugla, nego onom veterinaru kojem vjerujem, a taj mi je, blogme, jako neusput. Isto tako, ako mi se ekipa u ovoj trgovini ne bude svidjela, pa blože moj, ima drugih, ima online, nismo mi baš jedni drugima suđeni.

razvedenost toga svijeta je nekaj kaj izaziva strahopoštovanje.....D

Strašno mi je žao tih cura; i strašno se srdim što (ne samo njihovom) poslodavcu djelatnik predstavlja samo "trošak", umjesto da mu je "asset", nemrem se sad sjetiti hrvatske riječi, dakle, blago, nešto najdragocjenije.

Poslodavci su neizmjerno nedosjetljivi kad treba uštedjeti na malo kompliciranije načine, npr. ograničavanjem vlastite komocije, i valjda su im zato otkazi uvijek prva ideja. Osim, naravno, kad se namjere na sebi slične, koji će maksimalno koristiti sve beneficije radnog odnosa, a nimalo neće pridonositi razvoju firme, nego naprotiv, na sud, na bolovanje, zabušavaj...

ljudi su nažalost svedeni na razinu robe i režijskih izdataka za feudalce koji se zovu "poslodavcima"...

Hm. Možda su i takvi nekoć bili puni entuzijazma? Tko zna! Mene, srećom, još niti jedan poslodavac nije uspio toliko raspizditi. Ako me i raspizdio, imala sam dovoljno izbora da odem nekom drugom i ne trošim (se) na raspižđivača.

"kaj smo šteli to imamo"..naravno, odričem se sudjelovanja u tom htijenju na bilo koji način....:P

gle, veg, većina ljudi u RH nije u poziciji da bira poput tebe...al ko im je kriv....Marva nek puši, drugo nije ni zaslužila.....P

Ete, mene plaši to kaj ni ja više nemrem birati: nit sam mlada, nit sam poletna. Iskreno, da sad moram krenuti u nešto novo, ni najmanje se ne bih veselila. S druge strane, MOJ poslodavac dobije kvalitetu bez odstupanja, za razliku od svih prethodnih, kad sam imala genijalnih izboja, ali i totalnih katastrofa, jer sam još učila, još sam se tražila. I pazi, meni na poslu zamjeraju što ne gugućem kak su "studenti slatki"! Nisu, jebiga. I nisam ja tu da mi budu slatki, nego da ih nečemu podučim. Zamjera mi se i to što se "ne družim". Pa zakaj bih? Da hoću nešto od šefova, dalo bi mi se "družiti" pa da užicam dok su pripiti i razgaljeni. Ja neću ništa osim da me puste na miru da radim svoj posao na svoju i njihovu korist. A to ispada bahato. Grozim se toga!

S druge strane, imaš ovu pašemi, očeglednu niškoristi koja dobije plaću samo zato jer 8 sati sjedi u nekom prostoru. Za popizdit!!!

Idem bijesno očistiti stari zahod i konačno ga početi opet koristiti. Ono, kad mi se pripiša već s praga. Bolje to neg ovdje nemoćno pizditi. Prvi piš će biti u čast svih poniženih radnika, a preko svih precijenjenih neradnika! :-D

"Prvi Piš", ha ha ha, dobar naziv za novu stranku koja će konačno učiniti reda u RH....:P