mozgovne onanije

ne mogu se sjetit baš ničega što mi nedostaje..valjda sam zaboravila..

valjda zato kaj s onima koje sam osjećala, nisam živjela u paru.

osim u braku, nisam živjela u paru ni s jednim.

sjećam se da sam s jednim željela zajednički život..ono silno do neba. Želja je nestala nakon petodnevnog zajedničkog godišnjeg odmora. Prenaporno. Nakon toga ni "hodanje" mi više nije bilo napeto. Taj je čovjek imal turbinu v riti.

Mužu nikad nisam spavala na ramenu..nije mi odgovarao miris njegove kože. Niti sam mogla spavati s njim u istom krevetu. Zbog njegova hrkanja, alkoholnih isparavanja i ispada zbog noćnih mora, najčešće u 2h ujutro
Mrzim gledanje TV a iz kreveta. Ne mogu zaspati ako nešto zvrnda. A on bi zaspao nakon 5 minuta. Kad bi ugasila TV panično se budio i pitao da zakaj gasim jer on još gleda.

Ne. Ne nedostaje mi zajednički život ni sa kim. A bivanje u paru ? Možda ono bivanje u paru od prije 30 godina. S nekim prilagodbama. I to vjerovanje i to povjerenje i ta "košuljica".
Al, kak jedan poznanik danas reče, to je vrijeme davno iza nas. I neponovljivo je. Zato je bolje da ne nedostaje.

Hm........nije mi odgovarao miris njegove kože......

skroz pogrešno biran partner....
Partner ti mora imati privlačan miris....... jedna od važnijih funkcija njuha :)

Ne odustaj ima jos osoba koje mogu zadovoljit sve tvoje kriterije i ucinit te sretnom u zivotu udvoje

" bivanje u paru" je način javnog priznanja da poštivaš neke zakone. Meni je samoća anarhija. Anarhija u kojoj svakom dozvolim , bez osude, da radi što hoće. Ono, jebe mi se što će tko misliti, ovaj čovjek, ovdje, ne poštiva ničije zakone...

Ane, tebe su djeca zadržala na ispravnom putu u kojem postoji zajedništvo...