Ručkić krčkić

(Uslikao Jurgen Goldhorn)

Ne poštujemo se. Mi žene, mi "stariji", mi ovdje... Ne, ne poštujemo se. Valjda dođemo ovamo izmrcvareni na sve moguće načine i valjda mislimo da više ZA NAS nema bolje ili drugačije... Ponekad imamo sreće pa naletimo na nekog tko nam omogući bolje i drugačije, ponekad smo dovoljno samosvjesni da uvidimo kako nitko ne zaslužuje OVO i da to nije bolje, nego samo drugačije, a ponekad zaglavimo ovdje, usidreni u svoje omiljene iluzije.

A sredovječnost, koja - htjeli mi to ili ne - započinje oko 40. i proteže se do kasnih 50-ih, da bi onda laganini spuznula u starost (zamislite da nam netko kokne mai ili juicy - bi li nasov u novinama glasio "Mladić penisom usmrtio staricu" ili "Mladić penisom usmrtio vremešnu gospođu", ili "Mladić penisom usmrtio ženu"?), ima svojih benefita. Za mene je to, prije svega, BLAGOST.

Ne možemo biti blagi sve dok nam nešto žestoko treba i sve dok mislimo da bismo to uistinu mogli i dobiti, ako ovo i ako ono, ako se potrudimo, bude li sreće, ako se malo, još bar malo ogolimo, ako riskiramo, ako se bar malčice zatremo, bar dopola zaniječemo. Mislim da s pola života iza sebe više baš i nismo tak očajni, mislim da smo imali dovoljno prilika naviknuti se na oskudicu, naučiti optimalno koristiti raspoložive resurse, kako ljudske, tako i materijalne, i mislim da više ne bismo trebali biti očajni; nego ponosni: puno toga smo preživjeli. Nije to bilo lako. Ni jednostavno. Niti su svi uspjeli.

I valjda smo naučili razliku između romantičnog Eiffelovog tornja i prizemnog čika. Kvragu, valjda jesmo! Ja jesam.

Kao i vi, i ja znam sljedeće: ako napišem kurac, pička, jebanje, pušenje, lizanje, orgazam, ja u svemu tome, eto meni 100-ak poruka u roku sat vremena. Jel te poruke nude Pariz ili pepeljaru, pitanje je sad? Jeste li sigurni da znate odgovor?

Glečte, kaj god da dođe u moj inbox, ja bih se tome nasmijala. Blago. Ogrnula bih svoju sjedovječnost, svoj ponos, svoja iskustva kao toplu dekicu, a ne bih rekla ni "Ne, hvala", niti "Ajmo vidjet!", jer meni fakat ne treba 100-ak izvjesno bezveznih poruka, niti me išta tak žestoko svrbi da bih ih pročešljala u nadi da je bar jedna bar izdaleka slična mojem pojmu Eiffelovog tornja. Iako bih takvu voljela primiti. I znam, čak i ako je stigla, čak i ako bi mogla stići, ja je ne vidim, jer ne gledam.

Svejedno. Neće stići ako napišem kako se jebem; ili kako bih se voljela jebati. Niti kako sam se nekoć jebala. Uopće neće stići ako ovdje išta napišem o jebačini. To je ziher. Ne treba se truditi. Nego smijati. Blago. Poput sunca za babljeg ljeta.

Neće stići niti ako vam napišem što danas kuham, što su radile moje ljubimice, kaj volim ili ne volim na poslu, kako je prošlo nedjeljno čišćenje... Nema veze. Bar neće stići niti one bezvezne. A meni će biti zanimljive ili zabavne te moje svakodnevne rekapitulacije.

Ljudi moji, subložani (ne)dragi: ako vas frajer duže od tri tjedna nikome ne želi pokazati, ako žena ne može odlučiti, ako ste u nekom odnosu jadni, frustrirani i na vjetrometini nedoumica... Ma dajte! Proživjeli ste i PREživjeli polovicu života!!! Kaj vam još treba???

Osim nade.

Jednom sam napisala ovdje kako me s godinama sve teže oduševiti, impresionirati, zaintrigirati.
Nije to bahato, nego...imala brak, imam djecu, imala Ljubav, imala strast, imala snove, ideale, iluzije, divlje sexove, plesove na kiši, prekrasne koncerte, piknike pored jezera, dočekivanje svitanja na plaži u vreći za spavanje, recitiranje poezije pisane samo za mene...
Čak i Pariz u proljeće a leptiri u trbuhu.
Ne očekujem više ništa WOW, ako se desi nešto zanimljivo, toplo, ugodno, super, ako ne, i opet super.
Dobar zapis :))

Ovo nije kritika, ovo sam pročitao kao priču. Bitno? Nije!

Super komentar , Ovco... i sada tomu još dodaj 10! ( +10 godina )

bome ..blaga si :)

u dokolici bi i crnog vraga za rep povukao

trtljanje...trkeljanje..laprdanje..meni
svejedno...bitno...kad mi je bitno..
utući vrijeme :)
mrzim nedjelje

Ovco, osim nabrojanog, imala si ti i svašta drugog, manje lijepog, manje laskavog... Zar ne? Kao i svi mi. I PREŽIVJELA SI TO!!! Možda si takva kakva jesi zbog ovog lijepog, možda zbog ovog ružnog, ali svakako se, kao i većina nas, trebaš ponositi time što si TU i što si TI. Čestitam! Od srca :-D

Medo, kako god bilo, meni drago ako ti je bilo drago pročitati ;-))

Sleep, vrijeme nas uvijek na kraju ubije, a naši blagi pokušaji ubijanja vremena... ah! Kaj da ti velim? Ja si mislim - ne isplati se.

kada bi mene pitala odgovorio bih ti da nisam niti pola onoga što bih volio i želio doživio, dok sam onih doživljaja što mi nisu pasali preživio i previše, samo ne znam jesam li zbog njih postao bolja ili lošija osoba.

Stari moj, kad bi ti mene pitao, ja bih ti rekla da dosta toga ovisi i o mjernoj jedinici koja razgraničava dobro od lošega.

dobro treba pohvaliti
blagost je dar sebi
koji će blagovati svi