Životinjsko carstvo

I tak... Ova maca me podsjeća na onog baniranog bogeca, koji uporno pokušava biti i žiži zanimanja.

A banirani bogec me podsjeća na jedan drugi BB, tj. Big Brothera. Ekipu koja sudjeluje u tome. Sve neki labilni ljudi, veli mi kolega, a i ja sam vidjela jednu kak gorke suze roni jer ne smije pušiti gdje bi htjela... Uzmu takve i izlude ih do kraja, a ekipi to zabavno.

Štoćereć, sprdanje s idiotima je neiskorjenjiva društvena tradicija, očito u svim društvima i svim kulturama.

Samo kaj oni na telki to rade za lovu. I neku stvarnu "slavu", tj. prepoznatljivost među onima koji to imaju želuca gledat.

Kad sam sinoć virnula na blog, iz ovcinog zapisa sam skužila da se lansirala nova glasina, ali ne i tko ju je lansirao. Kad jutros, eto ti ga na, i u mojem inboxu čuči poruka.

Ovaj naš blogek je oduvijek bio poligon za slične "oriđine" - blogme ih se tu izredalo bar desetak otkad ja blogam. I svi na kraju epilogizirali, neki uz višestruka uskrsnuća, neki zanavijeke vjekova.

I nikad se nisam prestala pitati kak nekome pozornost nekolicine anonimusa može bit tak važna. Mislim, i meni je blog važan, evo, važan mi je npr. kao jutarnja kava, ali jebiga, da sad bude potres/požar/poplava ili neka druga kataklizma, fakat ne bih u svoju torbu za preživljavanje stavila kavu. Nego nekaj jestivo, lijekove i lovu. Jer TO je uistinu važno. Bez Iskrice i kave se može. Usfali, ali je ipak nebitno.

Heh, sad sam se sjetila kak sam gotovo cijelu jednu godinu, onu u kojoj sam se mučila izbacivanjem bubrežnih kamenaca, preživjela bez kave: radila sam si smoothieje ujutro. Onda nisam ni znala da se to zove "smoothie", nego sam ja to zvala "voće s jogurtom ili vodom". I zapraf mi je to puno bolje od kave, fakat te razbudi, vuuš, to je prava energetska bomba, i fino je, samo je muka pospana rezuckati voće za blender. A ako ga nasjeckaš večer prije, oksidira, promijeni okus... I tak, vratila sam se kavi, što nerijetko požalim, jer od kave još više mokrim ujutro (a uzmem i diuretik u lijeku za tlak), znojim se, ponekad mi legne na želudac...

I Iskrica mi često "legne na želudac" - ono, dođem, pogledam, zgasim. Ali još nisam našla "smoothie" kojim bih ju zamijenila.

Mislim da na svakom interaktivnom sajtu zapraf moraš potrpjet oriđine. Njima je to nužnost, a oni su neizbježnost svima ostalima.