xxxxxx

  "Jeanne reče: "Mislila sam da ste otišli.""Zatvorio sam vrata", reče on, a onda polagano pođe prema njoj, gledajući njeno širom rastvorene, razrogačene i poput vode modre oči iz kojih je zračilo više rezignacije negoli straha. "Jesam li možda pogriješio?""Ne, ne, niste", promuca ona upinjući se da dođe do daha. "Samo sam pomislila da ste otišli." Njene su riječi zazvučale poput poziva. Paul ju je dohvatio već u slijedećem trenutku. Rukama joj je zgrabio lice i poljubio je ravno u usta, a ona je sva zbunjena ispustila šećer i torbu i položila ruke na njegova široka ramena. Nekoliko časaka ostali su tako, potpuno nepomični, pripijeni tijelima. U okrugloj sobi nije se micalo ništa osim čestica prašine koje su, obasjane sunčanim zracima, lebdjele u zraku nošene nevidljivim strujanjima; Paul i Jeanne nisu čuli nikakav zvuk osim vlastitog grčevitog disanja. Imali su dojam da lebde u nekakvom bezvremenskom svijetu, baš kao što u njemu lebdi uvenula, izblijedjela ljepota sobe u kojoj su se nalazili, daleko od svijeta i od svojih vlastitih zasebnih života. Soba se zagrijala i zadržala ih neko vrijeme u ovom kratkom, tihom udvaranju. A onda je Paul podigao Jeannu u naručje i odnio je na drugu stranu sobe, do samog prozora, uradivši to bez ikakva napora, kao da je malo dijete, a ne odrasla djevojka. Ona ga je rukom obujmila oko vrata, koji je na dodir djelovao snažno i tvrdo poput kolnog panja, a sada mu je gladila mišiće na leđima kroz glatku i tanku tkaninu njegova ogrtača. S njegova tijela dizao se slabašno pljesnivi, kiselkasti vonj, potječući dijelom od znoja a djelomično od nečeg što ona nije nikako mogla prepoznati, ali je znala i osjećala da djeluje muževnije od mirisa ma kojeg mladića kojeg je ikad bila upoznala, i to je silno uzbudi. Paul ju je spustio na pod, ali je njegove snažne ruke nisu puštale. Privukao ju je k sebi, a onda joj je kroz haljinu stao gladiti jedre grudi. Poslije samo nekoliko trenutaka naprosto joj je brzo i vješto raskopčao haljinu, a onda ispod nje zavukao obje ruke da bi joj dohvatio dojke i palcima dodirnuo njihove bradavice. Grubost njegove kože nadraži Jeannu i ona se čitavim tijelom baci na njega. Kao da su se unaprijed dogovorili, stadoše jedno drugom čupati odjeću. Ona ga je zgrabila kroz hlače, a on je rukom posegnuo ispod njene suknje, dohvatio šakom gornji rub njenih gaćica i naprosto ih rasparao. Zaprepaštena njegovom smjelošću, Jeanne se privinula uza nj puna straha i iščekivanja. On joj gurne jednu ruku među noge i privuče je k sebi, podigavši je gotovo u zrak; drugom rukom otkopča hlače a onda, dohvativši obim rukama njene guzove, podigne je cijelu u zrak i u slijedećem je trenutku naprosto nabije na svoj ud. Grebli su se i grabili baš kao da su se pretvorili u divlje zvijeri. Jeanne se uzverala na njegov trup kao na kakvo stablo, stišćući koljenima njegova bedra, objesivši se rukama o njegov vrat kao kakvo malo, izgubljeno dijete. On ju je pritisnuo uza zid i prodro još dublje u nju. Prvih nekoliko trenutaka njihove kretnje bijahu nespretne, i činilo se kao da se zapravo bore, ali onda su postigli sklad, pa su se tijela pomicala naprijed i natrag kao dijelovi nekog najintimnijeg plesa, kojem se ritam sve više ubrzavao, postajući sve mahnitiji, tako da su najzad dahtali, grčili se i udarali o zid koji je davao utočište njihovoj strasti. Najzad, zaboravivši na sve, na same sebe i na ono što ih je tako spajalo, polagano i bez kajanja, umrli su na pohabanom narančastom tepihu. Ležali su na samom podu, ne dodirujući se, čekajući da se dahtanje postepeno smiri, a onda se Jeanne otkotrljala od njega, naslonila glavu na ruku i zagledala se u nebo koje se vidjelo kroz prozor. Prošlo je nekoliko minuta, ali ni on ni ona nisu izustili ni riječi.***Uhvati je jednom rukom za vrat, drugom je zgrabi za ruku, a onda silom polegne na trbuh; osjećao je gotovo bolno kako ga prožima nerazumni bijes izazvan time što je ona upotrijebila riječ "obitelj" - bijes što je spomenula tu veliku moralnu instituciju, bogamu, tu neuništivu božju izmišljotinu, koja je stvorena samo zato da bi se uzgajala krijepost u srcima pokornih građana, to svetište svih vrlina... oličenje svega onog što je on najviše mrzio. Jeanne se slabašno otimala. "Šta ti je?" Šta to radiš?", zapita ga kad joj je on zavukao ruku ispod tijela i stao otkopčavati traperice. "Pokazat ću ti ja što je obitelj... ta sveta institucija kojoj je zadaća da ucjepljuje vrline divljacima!" Žestokim surovim pokretima povuče njene hlače prema dolje, sve do koljena, ogoljevši tako njene guzove. Dok se otimala, Jeanne je osjećala kako gubi dah. On potpuno legne na nju, pritisnuvši je svojim velikim, teškim tijelom, a onda ju jednom rukom uhvati za zatiljak i čvrsto stisne. Trenutak ili dva činilo se kao da ni sam ne zna što treba da uradi, ali mu tad pogled padne na onaj komad staniola u kojem je bilo ostalo malo maslaca. Ispruži nogu, privuče staniol k sebe i uzme ga u ruku. "A sad lijepo ponavljaj svaku moju riječ", reče. Prste slobodne ruke umoči u mekani, topli maslac, onda joj ga stane gurati u čmar. Podmazujem je kao svinju za ražanj, pomisli. Prsti su mu bili surovo spretni. "Nemoj... nemoj", vikala je ona, ali još uvijek nije vjerovala da će on ići dokraja. "Nemoj zaboga!"Paul otkopča vlastite hlače i skine ih, zatim se podigne na koljena, držeći i dalje čvrsto njen vrat, i ugura svoje noge među njezine. Jeanne shvati da će već u slijedećem trenutku biti napadnuta, ali jedino što je osjećala bijahu strah i spoznaja o potpunoj bespomoćnosti. "A sada ponavljaj za mnom: Sveta obitelj..."Svojim snažnim prstima raširi njene guzove, a onda potpuno legne na nju, tražeći prstima otvor. "Ajde ponavljaj sa mnom: "Sveta obitelj, crkva dobrih građana...""Crkva..., krikne ona,"... dobrih građana."Vrisne, pritisnuvši lice na glatke mekane daske poda, i zatvori oči. Bol je došla posve iznenada. Bila je naprosto strašna, jer njegov penis kao da se pretvorio u oružje. Jeanne opet vrisne kad je osjetila kako je on provalio još dublje u nju. Jeanne počne jecati. Ni sama nije znala da li to čini od poniženja ili od bola, ali je on nesmiljeno nastavljao napad, pomičući tijelo ritmičkim pokretima. Prsti su mu se zarili u njeno meso kao da se boji da će ona naprosto ispariti i ostaviti ga tu samog, nasukanog poput brodolomca. "Jebena, jebena obitelj", dahtao je. "Oh, Isuse!"Jeanne je ostala ležati na podu, prikliještena, nesposobna da se makne, da išta uradi. Paulov je orgazam prošao, ali je on ipak ostao u njoj. Jednom je rukom dohvatio njenu kosu i okrenuo joj lice prema onoj šupljini u podu, a drugom je rukom lagano zadigao dasku iznad nje. "

a ja se prestrasio, misleci kako cu ispasti opet bleskast i kenjo neki ako nesto krivo prokomentiram,.. i da znas! ne samo da je sitno, nego i bljesce toliko da moram ovo pisati sa suncanim ocalama:))

ne smijem nista reci jer se iz mojih usta sve uzima za ozbiljno i pod posebnim povecalom,.. aliiii:))