gornjegradska crtica
Bezvoljan,utučen jedva noge vučem kroz mokro lišće kestena. Ispali plodovi kotrljaju se predamnom udareni onako slučajno;možda nam je svima takva sudbina,da budemo udarani i maknuti s mjesta na kojem jesmo kako bi promijenili nešto. Da staru ranu zamijeni nova....sve dok ne nađemo mirno,skladno mjesto gdje može niknuti onaj plod što nosimo u sebi. Štros je bio prazan, ako ne računamo brojne ljubavne parove što su se skrivali po klupama u sjeni krošnje,tamo gdje nježna svjetlost kandelabra nije dopirala. Iz kafića je dolazila neka stara dobra glazba,iz onog doba kad su se ljudi znali voljeti i kad je izgovorena riječ-volim te značila upravo to.
Svakim korakom gubio se zvuk nježnosti i zamjenila je čudna tišina grada.
Samo je iz zašuštalog grma izašao mokri mačak,ogledao se lijevo desno i krenuo dalje u grmlje preko puta.
Da li je znao kamo je krenuo!?
10.10.2015. u 14:15