Životinjsko carstvo

Općenarodna knjavaža. Jedino prijavljivač(ica) nikad ne spava! :-D

Nervira me to kaj vikendom ne odrapim dužu ćorku. Jock majci, jedan jedini put u cijelom tjednu moram ustati u šest, i onda se ja lijepo svakog hebenog dana u tjednu probudim oko 6, ajd, možda dvajs minuta kasnije.

A u 6 je još mrak. Ajd da se probudim sa svitanjem, ali ne, ja se probudim po mraku! Za pozvizdit!

No dobro... Skoro cijelog ljeta me pomalo pekla savjest zbog kupovine frotirskog kućnog ogrtača, ali sad se investicija pokazala isplativom: u starom mi, malo tanjem, a nije ni čisti pamuk, bude lagano zimica kad ustanem; u novom taman!

A lakše mi obuć deblji šlafrok nego platiti deblji račun za grijanje.

I tak se ja pomalo ufuravam u zimske uvjete: nedavno sam kupila dekicu koju škicam već tri godine, a sad je ostala zadnja, i nisu je snizili, psmtr, ali ajd, nije neš preskupa (130kn), zove se Cloud i izgleda kao oblak, sva je mucasta, nježna, bijelo zelenkasta... Onda sam našla i takav jastuk. Oprala svojim mirišljavim praškom i omekšivačem i stavila na trosjed u boravku. Milina! Naravno, dekice se jedva dočepam jer je svojata zna se tko - Duška.

Eh, da, i prozor je popravljen i montiran. Sad bih ga trebala oprati i oblijepiti spužvastim brtvilom, koje je bolje od gumenog (ovo se trga). Hm. Ne vjerujem da ću danas biti orna za takove poduhvate.

Zamijenjena je i led cijev u kuhinji. Dao mi jaču nego prije, ova čak ima i vlastiti prekidač, što me veseli iako ga ne trebam, jer imam već montiran uz utičnice i navikla sam se na to mjesto.

Još uvijek stalno indirektno luftam, kroz prozore na dvorišnoj strani, ali sve mi se čini da ću ih morati pozatvarati tijekom sljedećeg tjedna. Pa dvaput dnevno generalni propuh, a u boravku i kuhinji češće a kraće luftanje.

Danas sam malo proučavala uvjete za pokretanje kratkoročnog najma... Jer mi se čini zbilja blesavim da mi dvorišni dio stana ne donese neku lovu. Hm. Papirologije ko u priči! Naravno, svaki list papira masno platiš, a moraš ga imati. Pride nemam pojma otkud bih smogla lovu za uređenje tog prostora, iako je to u kozmičkim razmjerima stvarno sića. Mogla bih čak napraviti dva apartmančića, zbog visine prostora, fino u djevojačkoj galerija, u staroj kuhinji galerija, obje mogu imati svoju kuhinjicu, jedino bi kupaonicu morali dijeliti. A lođu ne dam, treba meni. Inače bih mogla napraviti i dvije kupaonice. Naravno, za lovu koje nemam i ne mogu je nabaviti.

Svi mi kažu da se taj kratkoročni najam jako isplati, ali ja nisam ziher da je to izvedivo nekome tko pride još uvijek ima neki stalni posao. Mislim, jel ti moraš dočekivati te goste? Biti na raspolaganju za upite i tsl? Ide li uz noćenje i doručak, ili si to sami spremaju? Neki tip točno preko puta mene ima apartmančić s 3 zvjezdice, morat ću ga ispitati. Ali, vidim ja i ovako da on stalno dolazi, odlazi, dočekuje, ispraća...

Kad bi znali tako planirati da imamo što manje obveza; ne mačke, pse, cvijeće, podstanare, ptice! Godine koje dolaze bile bi slobodnije...odeš u Samobor, odeš u Jasku, odeš na Plitvice.... odeš svirati kurcu...

Ovako se zarobijamo u vlastitoj kući....

Samo tražimo nekakve usluge od ljudi koj nam ne trebaju.

A jebga, Medo, kad se meni ne ide u Samobor, a u Jasku još manje... Meni ti se ide u Pariz na bar 3 mjeseca, ili na turu po Australiji, to da, a za to nemam love sve da se odreknem svih životinjaca i pride iznajmim cijeli-cjelcati stan.

Baš sam jučer pričala s frendom, on i familija idu u Pariz, spajaju ugodno s korisnim, neka konferencija, pa oni dođu malo ranije i tak... Do svoje kajaznam, 35. godine valjda, imala sam volje za paket aranžmane, ali poslije jock: ne da ti se meni galopirati po nekoj galeriji ili dvorcu samo zato jer ću ostati bez prijevoza ako ne pratim krdo. Ja bih sad kao Proust: natenane. S golemim drvenim škrinjama u kojima su mi omiljeni jastuci, knjige, slike, svijećnjaci i hordom služinčadi koja to tegli, raspakirava i spakirava. Pa kad mi se negdje svidi, ostanem pol godine; ako mi se ne svidi, gibam sljedećeg dana.

Mislim, genijalno mi je kad se netko hvali da je "vidio Rim", a proveo 3 sata u Rimu. Ja sam imala sreće, u vrijeme dok se meni putovalo još se moglo naći smještaj u takvim gradovima, i to u centru, za neki podnošljivi novac, tak da sam zbilja provela cijeli tjedan u Rimu, desetak dana u Parizu... Ali, kasnije, jock, smjeste te negdje izvan grada pa onda moraš s čoporom ili se snalazi kak ćeš natrag u hotel.

e, tako ti je to u životu .. ne da nam vrag mira ;))
jučer gledam ugradbene ploče za štednjak i baš mi se dopala ona najskuplja :((

Dobro je i kad se probudiš a ne znaš ni u kojoj si državi, ni u kojem gradu, ni kojem hotelu, ali to ti je najmanje važno..
(volio sam i osjećaj kad znam da sam potrošio puno love bez veze, ali mi nije ni na kraj pameti pogledati u novčanik )

A da se nadovežem na ljubimce; imao sam desetak unikatnih kućnih cvjetova ( naslijedio od moje stare ) i kamogod se uputio, hajde nekog zamoli, ostavi ključ, reci otprilike kad ćeš se vratitit.
Na kraju sam stavio ključ i džep i već četiri godine u Sloveniji. Kućno nije preživjelo a dvorišno se bori.
To ne bih mogao napraviti životinjama, " a godine idu, slažu se u nizu." ( što bih sutra naparavio s dobermanom i dvije mačke kad nas odšlepaju u starački ( nas oboje )?

I cvijeća mi je bilo žao, ali nisam gledao kako umire!

hahaaa prijavljivaci-cice imaju svoja sitna zadovoljstva uzivajuci u tome da drugima naprave uzaludna posla
toliko su optereceni sobom da ne mogu niti spavati. Nije njima lako
mene, po njihovom, opravdano prijavili jer im nije bitan objekt vec subjekt
svaka budala ima svoje veselje

Evo me jopet.

Znaš kaj, medo, ja si već dugo razmišljam o tome da stan ne prodam, nego da ga pretvorim u starački dom. Tak da mogu umrijet kod kuće, sa svojim ljubimicama i cvijećem :-P

Ah, budvare... Sad će opet reć da ih ja zovem budalama. A nisam ja, ti si! ;-P

Ema, sad i tebe vidjeh, sorry! Ma znaš kaj, samo jednom se živi... Mene ti strašno vesele te moje kućne udobnosti i nije mi žao ni kune koju sam na njih potrošila ili kojom ih otplaćujem, a otplaćivat ću ih, blogme, do pemzije. Evo, ja se sad VESELIM što ću pod svojom super slavinom u svojem super sudoperu oprati kelj, pa upalim svoju super ledicu i sve fino narezuckam, krčkat će, doduše, na prastarom štednjaku, koji će me vjerojatno nadživjeti (čisti plinac, reče majstor, taj se ne kvari, a ako nešto crkne, zamijeniš i radi). Prema tome, ako ikako možeš zaokružiti kalkulaciju, kupi što ti srce želi, a ne što mozak obrađuje.

kuda bi ovo drustvo otislo da nema dezurnih dusebriznika, zastitnika kulture i tradicije, znanja i imanja?

od srca sam im zahvalan jer na kraju za to sam se i borio samo sto je mene sjebo PTSP, a oni ostadose prisebni

biti ce da se nikada ni za sta borili u zivotu

i dozivjeti ce stotu!
oprosti veg, malo se zaigrah

A možda i jesu, ali positno, kao ovim svojim prijavljivanjem ovdje. Što će drugo sitna duša i mali um nego maloumno se "boriti"?

Znaš kaj bum ti ja rekla, budo? Jebeš ti TAKVU stotku!

hhahaaaa vego takve stotke nizu ni za jebanje, trud je uzaludan

A i to kaj veliš... Onda ovak: "SJEBEŠ ti takvu stotku!" :-DDD

Još preciznije: "Sjebu ONI takvu stotku!" ;-PPP

idem, kako bi vega rekla ruckic krckic
a i da dezurni dusobriznici ne zakljuce kako sam se slizao s vegom (u misljenju)