mozgovne onanije

"Ni oprost nije lak. To je suočavanje sa sobom, prije svega. Jer, prvo sebi moraš objasniti sebe koja se našla u toj konstelaciji, i to sasvim nepristrano, vidjeti koliko si joj pridonijela, koliko si kriva (da, kriva, jer uvijek jesi, čak i kad to nije politički korektno reći, ali jebiga, politička korektnost je tak i tak smišljena za one koji ne znaju misliti, da ih čuva od opasnih ideja koje bi vrlo lako mogli pretočiti u opasne postupke; mi pametniji smijemo pomisliti da smo krivi za svašta, ali ne za SVE - jer nikad nismo baš sve skrivili, to je specijalnost dežurnih kontrolfrikova); pa se onda pozabaviš onom drugom osobom, i to s puno sućuti, s puno razumijevanja, ono, uđeš joj pod kožu, živiš u njenoj glavi, i tak pomalo skužiš zašto, i kako je toj osobi bilo sasvim moguće, štoviše, sasvim neizbježno postupiti baš onako kako je postupila... Pa i situacijom se baviš, čime te primamila, zašto si se u njoj našla... I tek kad ti je sve to jasno, kad sebe osudiš za ono što si skrivila, kad drugome pripišeš točno onoliko krivnje koliko zaslužuje, kad situaciju sagledaš i u onome što si mogla kontrolirati (a nisi), ali i u onome što nisi mogla (a možda jesi, bar donekle), onda tek možeš oprostiti. I oprostiti se. I otići.

Slobodna.
..........................."
autor: vega

Ne mogu oprostiti. Nit zaboraviti.

Stoga nikada neću biti slobodna.

- To je suočavanje sa sobom, prije svega. Jer, prvo sebi moraš objasniti sebe koja se našla u toj konstelaciji, i to sasvim nepristrano, vidjeti koliko si joj pridonijela, koliko si kriva ..

kako sam se našla u toj konstelaciji ?

Kaže ona, desilo se. Nisam joj pridonijela apsolutno ničim. Ne mogu preuzeti na sebe krivnju, jer niti sam mogla tražiti, nit željeti tu konstelaciju. Mada, nije bila slučajna.

-..pa se onda pozabaviš onom drugom osobom, i to s puno sućuti, s puno razumijevanja, ono, uđeš joj pod kožu, živiš u njenoj glavi, i tak pomalo skužiš zašto, i kako je toj osobi bilo sasvim moguće, štoviše, sasvim neizbježno postupiti baš onako kako je postupila...

da, neizbježno je pozabaviti se s puno sućuti i punim razumijevanjem s osobom, njenim socijalnim prilikama, navikama, odgojem. i prihvatiš da nije mogla drugačije nego te s tri mjeseca ostaviti svojoj mami i otići..neu inozemstvo trbuhom za kruhom, nego u drugi grad s osiguranim radnim mjestom, stanom i jaslicama tik do zgrade na kojem radi..

iako, teško..

a kad bih živjela u njenoj glavi, posramila bi se. Odrekla bi se sebe.

zijev

uglavnom, uz sav trud, ne mogu joj oprostiti godine psihičkog i fizičkog zlostavljanja, odbijanja, čudne ljubomore, pokušaja podvođenja, zanemarivanja mojih potreba, zlobe, alkoholizma.

i nikad ne bum slobodna..jbga.

baba, ak ti se spava, odi spat.

ne mogu joj oprostiti šepurenje u crnini pred ogledalom i komentar " baš bum lijepa udovica" u sobi umirućeg, potpuno svjesnog oca ..

zijev. nisam ti ja babo

ne mogu joj oprostiti gađenje presvlačenja, hranjenja i higijene bolesnog si muža (oca mi)

nisi.
odjebi s mog bloga.

to ti je maćeha ili majka?

niti joj mogu oprostiti višak informacija o njenoj intimi.

ne mogu joj oprostiti zaključano djetinjstvo, niti usranu mladost.

maćeha ili majka?

niti joj mogu oprostiti ignoriranje ili odbijanje mojih pokušaja da zadovoljim njene neostvarene ambicije..fakat sam se trudila biti dijete kakvo je željela..ali nikad to nije bilo dovoljno dobro..

godinama sam osjećala krivnju..

ne mogu oprostiti.

niti zaboraviti.

pljuni na mater. bravo

i boli me za to moje okruglo debelo dupe.

sad kad je nemoćna, traži pomoć. Pomognem. Ali to opet nije dovoljno dobro.

jer ja nisam njezin sin.

ja sam "nešto na šta je ona navikla"

mene se ne voli..na mene se navikava.

mene se ne čeka kad dolazim iz rodilišta, moju se djecu ne čuva, mojoj se djeci ne kupuju darovi, na moje se promocije ne dolazi.

ne opraštam.

i živo mi se fućka.

napravi neoprostivo i odjebi je. na njeno neoprostivo- tvoje neoprostivo će leći i poravnati. onda joj možeš oprostiti. kad se svedeš na njen nivo. nekad čovjek mora i nazad, da bi išao naprijed. kazni je. duša ište pravdu svemirsku i ne treba protiv toga ići.

ojoj.

Izaberi si neku drugu.
Baku, strinu, susjedu.Bla.
Nesti kačit se za biološke roditelje kad su zakurac.
PrekratK je život bejb.

I budi sretna ako si prekinula niz.
Njoj su to vjerojatno "učinili"

:*