Životinjsko carstvo

I sad je mir: maknula se iz hodnika, zalegla na moj krevet. Niš nije popišala.

Vjerojatno je zaključila da je Duška jako glupi stvor kad se toliko veseli odlasku na tako nezanimljivo mjesto kao što je naše dvorište.

Tko zna što si je Kafka zamišljala... Vjerojatno neke oblizekaone i neiscrpno češkanje, četkanje i maženje.

dobila te na foru :)

lukavica

Niti ne pokušavaj misliti što mačka misli. Nikad nismo u pravu!

Pokušavam tu igru okrenuti u čovjekovu korist. Ajde, nek ponekad ona misli što ja mislim. Da bih to postigao, moram i ja vući sulude poteze.

A nek je, sleep... Meni bilo zabavnije nego njoj. Osim jučer, kad je zapišala Duškin ručnik iz pakosti.

Medo, kad ne skužim što si Kafka misli, ona se popiški na nešto što će mi pojasniti ;-D

Kad je bila bijesna što odlazim na more bez nje, ali s Arnijem, pišala je na sofu. Sve dok je nisam izlemala zbog toga. E, onda joj je bilo jasno da je meni jasno da je ona vrlo nezadovoljna mojim ponašanjem.

Kad sam Duški dala hranu koju ona nije pojela, a valjda ju je htjela za kasnije, popišala se na Duškine igračke.

A sad mi je jasno dala do znanja da želi vidjeti kamo to Duška ide: tjedan dana kampira u hodniku, onemogućava da na miru odjenem/razodjenem Dušku i da je posušim, i kad sve to nije urodilo plodom, fino piš po ručniku.

Inače je izuzetno uredna i apsolutno zna gdje je NJEN zahod. I koristi ga bez greške, osim u gore opisanim situacijama.

Mačka je u evolucijiskoj prošlosti prva prišla čovjeku. Zbog komoditeta ( zbog vatre ). Rekao bih da se od tih dana čovjek jako mijenjao a mačka jako malo. Dakle, iskoristimo naše iskustvo staro milijarde godina bar da budemo ravnopravni ( to što smo jači to mački ne znači ništa, ona misli da je pametnija)

Mačke se ubrajaju među najstarije živuće i manje-više nepromijenjene vrste na ovom planetu. Udomaćila se s čovjekom kasnije nego pas, tako da je manje sklona prilagođavati se čovjeku, osim kad je bjelodano da zbog toga ima neku korist. Kad bi me netko pitao volim li više pse ili mačke, fakat ne bih mogla odlučiti - nekak mi je nezamisliv život bez ijedne od njih! (Bez papige bih mogla.)

Ja se popišam na njen ležaj, natrljam ruke psećom igračkom( medo ) i fino obrišem ruke o njihove ležaljke. Koliko sam u pravu govori preteći žuti pogled bez trepanja i po pet minuta. A ja se cerim u facu i šapućem nježno: što je, što je moja mica maca, što ne valja??

Ah, Medo, još jedna situacija u kojoj je pimpek prednost... ;-))

Eh, da, a nisam opisala Duškinu reakciju! Naime, ormicu i lajnu smo posudili od Duške. I Kafka je PRVA išla van!

Duška nije prestala kreštavo cičati sve dok se nismo vratile (ajd, to je bilo jako brzo), a onda se odmah pokakala, čim smo kročile preko praga zgrade, od šoka i stresa, sirota.

Dokaz da je prišla čovjeku zbog vatre je to da može čovjek odseliti iz kuće a mačka će , bez kompleksa, osati uz staro ognjište pod starm krovom.

Tak da mislim da je Kafki sad srce na mjestu: obje smo uvidjele kak je bilo NJOJ.

Blogme, Medo, znam ti ja macana koji se triput vraćao svojem čovjeku! Jednom iz susjedstva, jednom iz Novog Zagreba u Dubravu, a treći put iz Slavonije u Zagreb!

Udari Kafku novinama ponekad bez razloga. Neka malo računa; zašto?

To su ove rasnije mačke isključivo kućnog, grdaskog ( čovjekovog ) odgoja. Da, vjerujem u to. Ali sam bio prognanik i ratnik kroz napuštena sela. Sela su bila puna mačaka.

I možda smo se krivi razumijeli. mačor se vraćao doma a nije išao za čovjekom.

Ma daj, medo, pa nemam ja mačku zato da bih je terorizirala! Kafka i ja se volimo, oduvijek, i ja kužim da se njoj nakon 10 godina uhodanog života nije baš lako prilagoditi na suživot s novim psom, koji je puno aktivniji i veći priljepak na mene nego što je stari pas ikada bio. Kak bi tebi bilo da te netko kome si se potužio zbog nečega nakon toga počne tu i tamo pljuskati tek toliko, da si ti misliš zašto?

Hm, moje iskustvo govori da mačka voli zagonetke, da joj je to izazov a ne kazna. I onda počne svoju igru provjere svoje teorije...Shvati, bez ljutnje, mački su odnosi sa čovjekom samo igra. Tek onda kad te potpuno ne razumije, počinje te uočavati i uvažavati. I vidi ovo: nijedna teorija o mačkama nije općeniti prihvaćena, osim da se ne razumijemo i da se mačka ne može dresirati.

Nego, mali odmak od teme a povratak na jutrošnju s Ane: ova naša bloška kokoš je uistinu još gluplja nego njena prija koju smo proglasili mjernom jedinicom za glupost - ova je mai na treću potenciju! A zlobna i jalna kak oriđiđi mai ne bi mogla biti ni u tri života - mai jebe samo to kaj se drugi jebu dok se ona nema s kim jebati, a ovu pak sve, ali apsolutno sve što drugi rade, a ona nemre ili pak samoj sebi uskrati.

VV, a ona smije pišati po veš mašino??! To nije teror.

Gle, Medo, ajd ti shvati ovo: ja ti svoje ljubimice nemam zbog igre moći. Mi imamo svoju opuštenu rutinu i uživamo u njoj. E, onda se zgodi nešto što tu rutinu poremeti, npr. moj odlazak na put, ili novi raspored na poslu, i tu se onda moramo nekak uskladiti. Moje cure ti svašta znaju, zapraf, tko god mi dođe doma pita kak sam ih naučila ovo-ono, a štos je u tome da ih uopće nisam učila, nego su one skužile što pali, a što ne. U stvari, nerijetko one same smisle neku novu ugodu pa poučavaju MENE da je to baš good. I obično jest.

Ovo je svjetlosni skok kroz svemir...Kapija?

Mačka je izuzetno uredna životinja. I u prirodi si sama izabere nužnik i ide samo na to mjesto. Dakle, NIJE teror. Mačka koja vrši nuždu po kući postupa tako isključivo iz sljedećih razloga:

a) bolesna je i ne može kontrolirati nuždu
b) pokušava nešto iskomunicirati čovjeku, koji beziznimno odreagira na nuždu izvršenu negdje gdje joj nije uobičajeno mjesto.

Uči ti i dalje djecu a mačke prepusti onima koji s njima žive u prirodi. I nemoj praviti tablice za mačke, jer ispada da znaš više od Coce. Sve!!!! Upute. E pa to prvi put vidim . Upute za mačke?

Pod a) ništa
b) ništa
c) pozdrav

Medo:

a) Tko to u Hrvatskoj živi s mačkama u prirodi?
b) Ako ni ti ne prihvaćaš razmjenu mišljenja koja nisu uvijek podudarna, mislim da ti je mjesto u kokošinjskom kružoku, gdje svi znaju sve i svi se slažu da svi znaju sve, ali oni sami ipak još malo više.

Mačka stara 10 godina više ne može kontrolirati pišanje i piša gdje joj se hoće, gdje stigne. Ako to tebi nije tema za razgovor nego pišeš i praviš pravila i upute za mačke na jednom primjeru ( kafka ) , onda ja odoh u kokošinjac. ( imao sam 500 mačaka u svom kratkom života! ) Tebi koja se bojiš bjeouške, i kornjače, i gljiva koje miruju, ne mogu objasniti ni što prihvaćam kao prirodu... Priroda ima svoj kvocjent.

Sirotinja živi s mačkama u prirodi. Romi, žive s mačkam u prirodi. Ribari, žive s mačkama u prirodi...sav onaj svijet za kojeg ti ne znaš ni da postoji....

Hrvatska, to sam ja!

Sorry, medo, kuham ručak za danas, sutra i prekosutra pa te nemrem pomno pratiti. Ovak:

Kad sam rođena, u kući su već bile dvije mačke i pas. Tak da prilično kompetentno mogu reći da se moja zapažanja ne temelje na samo jednoj mački.

ola...evo par mojih iskustava s mačkama. Definitivno je najčešći pokazatelj njena nezadovoljstva, kada popiša neki predmet. Mačke pokazuju dosta ljubomore na druge ljubimce u slučaju kada 'pomisli' da se 'njen' teritorij ne poštuje. Dakle, čitav tvoj stan je...zapravo njen teritorij. Uglavnom...ponekad obrati pažnju na njen toalet. (i sama sam dobila taj savjet). Iz nekog razloga, ponekad joj ide na živce. Previše joj smrdi, iako ga ti održavaš čistim, previše joj je neudoban, pijesak joj ne odgovara...etc. Moja Chili, znala je svoje nezadovoljstvo pokazati zapišavanjem tepiha u kupaoni. Ne uvijek, ne stalno...ali zna se dogoditi. Ponekad im čak dosadi izgled njihovih zdjelica iz kojih jedu. Uglavnom, mace vole inovacije. Danas si joj priuštila jednu...i mirna je. Ja trenutno radim na preodgoju svoje. (!!??) prije, kada bi me budila zbog hrane, mazila bi se i trljala o mene, lickala mi čelo, ruke...a sad, skreće pažnju na sebe tako da ruši stvari ili iskopava nešto šuškavo...poput vrećica iz ladice. Vikala sam na nju, jedno jutro (nikada je ne bih udarila) i dobila sam promptni 'piš-piš' po kupaonskom tepihu. U tome svemu, teško ju je zadržati, jer zna sama otvoriti sva vrata i ladice, ormare..etc.

Moje mačke su živjele između 14 i 20 godina (da, neke sam imala istovremeno) pa opet kompetentno mogu reći da mačka od 10 godina NIJE inkontinentna. Možda ove u tzv. "prirodi" ili hranjene ostacima od stola postanu, ali njegovane, kućne mačke nemaju za to razloga, osim eventualno genetike ili akutne prehlade.

Ma, pam, kod moje je čista ljubomora u pitanju. Starog šaponju je prihvaćala - i istinski voljela! - jer je već bio u kući kad je ona došla. On je bio No. 1, a ona No. 2 i oko toga nije bilo spora. Ali, Duška je stigla kasnije, manja je (jedva malo veća od Kafke), mlađa i puno veći priljepak za mene nego što je stari ikad bio: sa starim je Kafka imala uhodane rutine, npr., ako mi ona dođe u krevet, ne može on i tsl. Sad sve to treba ispočetka izgraditi s Duškom. Ja se trudim biti što pravednija, štoviše, kad god ne mogu obje isto ili istovremeno, Kafka dobije prednost, ali shvaćam da se maca ljuti i osjeća ugroženom.

U svakom slučaju, kažu da je uvijek bolje kada pas dođe na mačkin teritorij, nego obrnuto. Čini se da će samo trebati pronaći način da se mačka osjeća važnije od psa. Na taj način neće ni pas ni mačka biti ugroženi. Takva je mačja priroda. :)

A Kafki se fakat dosta toga ispretumbalo u životu otkad je Duška s nama: em je odjednom morala živjeti s DVA psa, em sam ispretumbala stan, promijenila raspored i namjenu prostorija, zimi zatvaram njeno omiljeno prebivalište lođu, em je stari uginuo, ah, oplakivala ga je duže nego ja, valjala se po svim mjestima na kojima je obično ležao, em sad opet promjena mojeg rasporeda, nakon približno 4 mjeseca laganice i raspoloživosti životinjskim potrebama (rad od doma) ja sad svaki dan odem nekamo i nema me satima, a kad se vratim, prvo uzmem Dušku pa opet s njom van... Nije to lako procesirati s dvajs' deka mozgića! :-D

ps. naš osjećaj za pravdu nije i mačji :)) hehehe

Posveti joj malo posebne pažnje kad si doma..i imaš vremena. Bez obzira na Dušku. (sad si me sjetila)...moju Chili obilazili su klinci, dok sam bila u bolnici. Tad je sve živo zapišala po stanu. (nisam uopće znala da je tako vezana za mene). Kad sam se vratila, prvi susret je trajao više od sat vremena njena mijaukanja i maženja. Zatim se nije odvajala od mene danima....a sad kad je opet 'sigurna'.....sad me ne ferma. :D

Životinjci su živi dokaz da ljubav ide kroz želudac: sve dok obje dobiju dovoljno, sve je u redu. Nakon toga slijede igra i maženje. Eeeee, tu se Kafka osjeća zakinutom, jer s Duškom sam vani pa ne vidi što radimo, a glede maženja, ona ti ima "najte-dajte pristup" - ona bi da je ja lovatam po kući i PRISILIM na maženje, a istovremeno Dušku ekspediram na Mars dok se ona ne izdovolji. E pa neće ići... TO ni sa starim šaponjom nije imala.

Eto vidiš, zapravo smo istovremeno pisale o istom. Znači, moja me nije baš toliko željna kad bježi, jer kad se vratim s puta, npr., onda nije bitno tko je još tu, skače mi u krilo i "Mazi!". Ma, iskemijat će se one. Eto, npr. moj stari šaponja, on je stigao kao drugi jednom golemom perzijancu od 8,5 kila, i stalno su ratovali, s time da je macan bio gazda. Kad je macan ostario i onemoćao, šaponja ga je NOSIO u zahod u lođi i strpljivo čekao da ovaj obavi svoje, a onda ga je NOSIO NATRAG. Moš ti to vjerovati??? Ja ne bih da nisu moji i da to na svoje oči nisam vidjela!

Ja živim sa mačkama( isto od rođenja kao ti Vega).Posljednjih 20 godina uključena sam aktivno u živote i spašavanja mačaka od zlostavljanja.10g sam ih imala u kući 12.Sad ih je 5, naravno, sve zlostavljene +divlje. Velikom trudu pripitomila sam ih, nije nbilo lako ali rezultat je super:-)

Medo, mačke nisu iste u prirodi ili u stanu pa mogu reći i u kuću ,Dvije "moje" izlaze samo van kad idu na wc i trk natrag u kuću. Iako je oko mene šikara bez auta.
Niti su mačke više ono što su bile jer su se prilagodile okolišu gdje Žive, to je tak jednostavno i razumljivo.
Moje mačke , iako su bile odrasle kad su došle u kuću, mi prate svaki korak , kad se pripremam za odlazak negdje, idu u auto.....ma mačke nauče puno toga, da li je to dresiranje ili učenje od čovjeka je ne bitno, meni je najbitnije da su i mačke zadovoljne SVOJIM životom!

Ja ništa za njih ne radim zbog sebe, nego zbog njih, toliko sam ih upoznala, da po svakim njihovim pokretu znam što žele i to im dam, nisu zahtjevne .mazne su, gladne, vole bit čiste i na čistom, kao sva živa biča.

Sjećam se moje svinje, uživala je dok sam je tuširala:-)))

Tako ja.

ajd, nekoliko slova se griješkom prikralo ..

Vega, čuvaj mi moju ljubav!!!!!!!!!!!!!:-)))

Bis...! :-)))))))))))))))))))))))))

a ebi ga Vega, milijun puta mogu ponovit. Da bi ljudi malo promatrali životinje kako se ponašaju među sobom, pa i do ljudi , bilo bi više empatije, razumijevanja i shvaćanja među ljudima i spoznaje, da imam svi mi, koliko god bili različiti, prostor na zemlji.

kako je lijepaaaaaa...ako ljudi možda ne znaju......ove micice kornjače samo su ženke , nema muških, zato ih nema puno, posebne su po karakteru, mirne i prave mačje princeze, ma kaj princeze, kraljice...sory Vega,mogla sam to napisat , ljubav mi je to rekla:-)))))

sad idem off, pozdrav;-)