Batić Ko Kolačić

Vazica sam mala,
na dnu sva prostrana.
Svakome velikom,
uvijek ja bih dala!

U me svega ima
ali nema lignja,
jer lignje ne volim,
radije me svojim!

Ja bih htjela pravog
dugog i glavatog,
da mi do dna dođe,
kroz nju brzo prođe!

Neka me uzbudi,
s njime svu izludi.
Stjenke moje glatke
sa njime popuni.

Jer ja sam vazica
ča nikada ne žica.
Ja sam ona bajna
ča bi pravom dala!

Link

Veliku ću kitu u tebe staviti,
do dna će se ona tebi zaglaviti.
Što te snašlo nećeš više znati,
kada kitu moju lipu ćeš primati!

Kitica je tvoja sjajna
a vazica moja bajna.
Ti si tako meni lipa
kad bi cila se zapikla!

Nema ništa od vazice bolje,
nego kada vlažno joj je dolje.
Kada vlage u njoj dosta ima,
da kitica kroz nju klizit ima!

Klizi,klizi u malenoj vazi,
zaglaviti samo ti se pazi.
Triba znati ići nutra-vani,
da vazica te ne zaboravi!

Ne boji se ti vazice mala,
bitno je da ti si mi prostrana.
Da ne grebe dok ide u tebe,
kitica će sve dati od sebe!

Ah kako si nježan i potentan,
s erekcijom svojom elokventan.
Daj mi sada svoj cvijetak podari,
u vazicu vlažnu mi ga stavi!

Intelektualke i ostale patke,
ne imaju tako lipe vaze glake.
Cviće im se uvik na prozoru suši,
mora da ih nešta u prostoru guši?

ča bi to sad bilo,ča se je zgodilo,
bit će da im suho od vaza im tilo.
Pomoći bez vode,vazicama nema,
uvenut će cvijeće kod svih suhih žena!

To je prava Sahara
od babaca matora.
To je pijesak suhi,
ča na suncu prdi!

A kad kiša pada
nečemu se nada.
Ništa nema stara,
osim kišobrana!

Babac u fotelji
pred tv-om sjedi.
Dok u ekran pilji,
dupe joj se širi!

A u ča to pilji,
je l su ljudi živi
ili samo tako
u ekrana viri?

Kao nijemo tele
gleda ona tv-e.
Osušila mala
se od silne želje.

Ne osjeća ništa
sem kada se piša.
Osušija davno
bio im se kliša!

Anthology of Sahara