Karakita Kamenita

Maleni sam potok
što se brzo kreće.
Prolazeći zemljom,
zalijevam svo cvijeće.

Ja sam voda čista
s pregršt riba,bistra.
Sve žabice male
brčkat bi se znale.

Dolaze mi patkice,
ribice ih privlače.
Žabice sve malene
njima bi se skrivale.

Kada Mjesec dođe,
patkama se pođe.
Od mene će poletjeti
s mulja žabe izmiliti.

Kreketati će veselo,
dokle bude vedro nebo.
Cijele noći sve do zore,
dozivati djeve svoje.

Nastaviti ja ću teći,
izliti u nekoj rijeci.
Svoju pitku,bistru vodu
pokloniti svakom moru!
Link