Dođe ono, kada se suočiš sam sa sobom

Pa postavljaš pitanja:
je li ,
da li si postupao ispravno, glede politički, glede vjere, glede ljudskosti
a ti se zamisliš, nemaš pojme što odgovoriti na postavljena pitanja.
Sve nešto švrljaš, okolišaš, bi li ili ne bi, samo da ne odgovoriš,
a život te ne jebe. on ti traje ili ne daj bože nestale, pa se ti misli!

06.11.2015. u 0:35   |   Dodaj komentar

Pa se i ti misli. A mislim si da je najbolje ne misliti. Pročitah neki dan da nesenica nije java. Sada sam tek u kurcu. Što je sada ovo što sada furam. Od tri sata traumatiziram cijelu spavaonicu i sve oko sebe ; suprugu, mačke, cvijeće. laptop, mirise, čajeve, lavandu, prirodu na zidu, produžne kablove...Naravno da to nije java. Koja bi budala to radila na javi. Ak nije java, ako nije san, šta je onda. Onda smo tomu dali ime nesanica. Imam posebnu vrst nesanice koja nije agresivna, brzo vrijeme prolazi i jedino što joj zamjeram je glad i žeđ....
Stari, slušaj ti mene i daleko ćeš dogurati s tim svojim dilemema i sumnjama. Najdalje do drugog zida...ili do one točke na zidu....

Autor: MedoDebeli   |   06.11.2015. u 4:40   |   opcije


Možda je došlo vrijeme da si postaviš pitanje: "Postavljam li ja sebi kriva pitanja?" :)

Autor: love_and_jazz   |   06.11.2015. u 7:52   |   opcije


Dodaj komentar