'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

-Zašto si tako dobar prema meni?-upitala je Jenny.
-Ti si moja cura.
-Uvijek ću biti tvoja cura,Forrest."

I ode. Jer žene vole odlaziti. Pronaći svoj put daleko od ljubavi koja im se nudi.
One traže ljubav u nečemu drugom.
A to uvijek ima netko drugi.
A život nije film u kojem će se na kraju naći srodne duše,onako kako je suđeno.

A nismo svi sretni kao Forrest,kojem je život davao i uzimao.
Uglavnom uzima najbolje od nas .

Uzima život...i ljude i najbolje od ljudi.
Ali zna i iznivelirati, iznenaditi pa da nekad i nešto lijepo.
:))

Kad se na koncu podvuče crta, sve opet ostane u ravnoteži. Ni manje, ni više.
Problem je samo u očima koje gledaju.

onaj tko ode, tek tako, bez nekog razloga, okrene se na peti u hiru, nije ni trebao biti...

dan :)

Ah da,te svemirske ravnoteže...ostaju tamo gdje i nastaju...daleko od nas.

Zakaj za moguće dobre stvari govorimo da nisu ni trebale biti.....za loše je uvijek izgovor-tako je to moralo biti...
Fakat ravnoteža

zato kaj je tako jednostavnije, bez previše razlivenih emocija prihvatiti ih

ako je ravnoteza nije daleko od nas, u srednjem uhu je :)

Fakat cy...nekome je i to poremećeno...od ležanja na kauču uz tv.:))

Aha....izgovorima olakšavamo sudbinske poremećaje..a prihvaćanje istine postaje nebitno što je izgovor banalniji.

uf, nemrem skužiti pitanje, mobilni...

(ili nije pitanje)

I nije .:)))
Uostalom neshvaćanje je ovdje konstanta...pa se možemo ponoviti...tako valjda treba biti.:)

ne volim nesporazume...

a ak mi nekaj nije jasno, a želim da ne bude takvo, pitam za dodatno objašnjenje :)

Ukratko,sve je nebitno...izgovarali se ili ne,isto ti se piše...jer je to ravnoteža

Očekuješ i odgovore!?
Zanimljivo...tak je i nekima ignoriranima...ali očito nevrijednima pažnje.

uvijek kad postavim pitanje, pa i tu nekome, pitam zato kaj me nešto zanima. i da, očekujem odgovor
bahato s moje strane ili previše optimistično?

Možda je najbolje odgovore prepustiti sudbini sudbini.

hm...a kako riješiti ono kaj visi u zraku, kao potencijalno nerazumijevanje i nesporazum?
isto pustiti?

Nema rješenja.

uvijek ima, ako se želi nekaj riješiti. ne nužno odmah. možda i onda kad se već odustane

Za mene je ovo primjer sudbinskog događanja i (ne)potvrde teorije istog.

misliš da se sudbinu nemre zeznuti?

Onda nije sudbina.

Zato...RUN pelip, run !!! ...Svaki put kad te netko...ostavi....zapravo ti daje priliku da ostvariš sebe. Oslobađa te od sebe...da bi ti mogao postići ono što ti (sudbinski) treba. Ponekad je to bitna spoznaja, ponekad vremenski prostor da se pozabaviš nekim svojim, promišljanim idejama i idealima...a koje nikad nisi ostvario, ponekad je to puko odustajanje od onoga što misliš da ti treba...a zapravo, kasnije uvidiš da ti je samo smetalo. Život je svakodnevna promjena. Baš sve se na svijetu mijenja, a jedina konstanta u cijeloj toj priči...bi trebala biti potreba da sebe pronađemo ili ne izgubimo...u svim tim promjenama :) cmok ti :)

pelpi*

E moja Pamice,trčao sam ja puno puta ali više ne ide. Ponekad mislim da da sam se čak i pretrčao pa tamo negdje naprijed čekam da vidim što će se dogoditi....a to čekanje umara više od svega. A trčati natrag nema nekog smisla.