'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

Skoro će zima. Dani sve kraći a noći nisu ono što je nekad donosilo radost. Ljudi su postali daleki. Nema druženja,šala,svađa i mirenja. Spao život na tipkovnicu i buljenje u manji ili veći ekran. O životu saznajemo iz novina i tv vijesti.
A one tople besane noći postale su daleka prošlost. Zagrljaji,poljupci i razgovori....milovanja bez riječi,tek da znaš da je netko uz tebe. Sve to odbacujemo jer nas je netko povrijedio.
Pa smo sad kao snažni i možemo sami.
Neki i mogu,sigurno.
Ali nije čovjek otok. Samo je povodljiv,nema svoj Ja. Pa onda sluša narcisoidna blebetanja kako je dobro biti sam . Jer je to moderno.
Ma nagurajte si moderno u donji dio leđa....tako će stvari sjesti na svoje mjesto.

Nitko nije otok..

misliš u dupe (to mi ga dojde odmah iza leđa)...btw ti mi se baš nekak zadnje vrijeme činiš ko osoba koja upravo radi to kaj pišeš? zato ću ti pusstit jednu dobru stvar na koju obično čagamo gore...ne moraš ju doslovno shvaatit, al kreni čovječe i ti sam?
https://www.youtube.com/watch?v=nMCyMXApcI4

ak se nećeš ljutit što ti ja komentiram blog,
čovjek je usamljen koliko želi biti, to je sve
stvar percepcije, no znam ti misliš na drugu
vrstu usamljenosti, e o tom ipak sam odlučuješ

Seka, postoje i neželjene usamljenosti. znam po sebi.;)

da koko,o tome se i radi.zapravo nikome ne osporavam pravo da sam odluči o tome.
smeta mi što takvo razmišljanje proizlazi više iz nekog bunta a zatim izrasta u pokret.
kao nastavak seksualne revolucije...u obrnutom smjeru.

vin, i ne samo po tebi, , sudim i po sebi,
težak sam karakter, lanem ono što na duši to na jeziku

sara,meni se čini da se tebi samo čini.:)

u većini slučajeva nenamjerno povrijedim,
kasnije mi je žao, ali jebi ga učinjena je šteta

braseka,ne ljutim se.
sigurno da kod većine postoji opravdani razlog..kako ste sad ti i Vins rekle...sudimo po sebi jer smo svjesni svojih (ne)zadovoljstava.

hebi ga ja sam sama jer smatram da je teško naći nekog tko će me moći pratiti,
ambiciozna sam i u ovim godinama, volim svoj posao, volim to svoje školovanje,
a teško da će me koji muškarac razumjeti da ja to radim da ne ovisim o nikom

meni ne treba ničija kuća, imam svoj stan,
svoj stambeni kredit, o kojem sama vodim računa,
svoj posao, posao doma, pristojna primanja, no
zbog svega toga premalo vremena

BiS,to je vjerojatno i točno.ali ,koliko vidim ne odustaješ..za razliku od onih koji nalaze neobjektivne razloge...htjeli bi a ne bi...

pelpe, bila sam odustala, no onda me je lom ruke natjerao da promjenim mišljenje,
ne želim biti sama, želim imati nekoga na koga mogu računati, nisam više curica
već pedesetdvogodišnjakinja, takođe želim završti započeto, hvala bogu ostao je još magisterij,
želim dobiti taj posao o kojem sanjam, i onda ako pronađem netkog tko je spreman prihvatiti
me baš takvu kakva jesam, sa svim vrlinama i manama neću se buniti

možda je lom ruke bio neki znak (jbga,vjerujem u to)
trebamo svi malo više hrabrosti uhvatit se u koštac s tzv. problemima.

meni je definitivno bio znak, promjenila sam odluku,
točno znam što sad hoću, točno znam što i tražim,
iskreno više vjerujem da ću to pronaći slučajno nego na
internet portalima, sve prijateljice sam zamolila ako znaju
takvo nešta što tražim da me spoje

želim potpuno slobodnog čovjeka jer se ne želim skrivati,
želim slobodno šetati, želim s njim otić u kupovinu, na jebeni plac,
želim skuhati ručak i reći dobar tek, želim da me netko konačno upita
je si umorna, želim da me razumije i kad sam šašava, i kad sam ljuta,
i kad mi se smije ali i kad sam tužna, želim osjetit ruku u ruci ....

ni ja ne vjerujem da se ovdje može nešto naći (ovo ima svoje objašnjenje).
u stvari malo nam treba.
samo svi smatraju da je teško promijeniti se.greška je što se govori o mijenjanju.

jedino što znam da ne želim je da je gad, ne želim jer jedan gad je bio sasvim dovoljan, onda mi se desio jedan normalan,
hebi ga sproazmuno smo se razišli jer nisam mogla ispuniti očekivanja rođenja djeteta, a onda mi se desio novi gad,
taj me je dotukao onako, poslje njega sam rekla sad je stop, živim sama, i tras bum slomih ruku, da nije bilo mojih kumova
bilo bi prejebeno, i od tad ajmo reći da sam u potrazi za nečim normalnim

točno jako malo nam treba, no puni smo gorkih iskustava,
bojimo se vjerovati, krećem od sebe, kako nekom ponovno vjerovati
a da ti ne zarije nož u srce

ja nisam birao gadove...samo one koje me ne žele (tja,možda sam ja gad)
na isto mi dođe.

moje je mišljenje da je problem što polazimo od te točke...nešto će se ružno opet dogodfiti

preključe ujutro sam vadila krv jer sam u utorak zakurila 41,8, i gledam ženu u čekaoni,
pa ne vjerujem žena je smršavila brat bratu 35 kg, kad ona mene oslovi imenom, ja joj
kažem izvini ali mislila sam se je si to ti ili nisi, jesam došla sam izvaditi krv imam još jednu kemo,
ja ostala šokirana a nisam je vidjela možda nekih 8 mjeseci, i kaže ona meni znaš prije neki dan sam
u grabaru pila kavu sa mojim kumom, naišla si ti, bila si nešto zamišljena nisi me primjetila, na to je
moj kum skomentirao, e ova žena je prava dama, a ja mu kažem pa ja nju znam, želiš da vas upoznam,
nasmijala sam se i pitala je: status i godine, ona se nasmija i kaže vraže jedan: udovac, ali 59

kaj su njegove godine problem?

pelpe, ali od čega drugog krenuti, kad smo u biti svi sa negativnim iskustvima,
u startu imamo feler ili ti ga manu, iskreno nisam glumica i ne volim glumu ni
svoju ni tuđu, muljanje, laganje, jer nitko nije bez mane, ali ni bez vrlina

meni malo da, tražim nešto približnijih godina, da nema razlike u razmišljanima, u elanu, u idejama, a tko zna možda griješim

nismo svi sa negativnim iskustvima...dapace.
a da je soliranje trend, da...slazem se.
razlozi?
mnogi.

mala drago mi je da te vidim ovdje

svratim, braco, svratim...
tnx :)))

drago mi je, vrijeme sunčano, oblačno?

isto tako ti je ikad krećeš u neki posao...ne znaš što te čeka...a može biti jako loše...zašto bi veza ili pokušasj veze bilo gora opcija od nečega što ti isto donosi stres!?

pretpostavljaš a nisi čovjeka nii upoznala.:)

vrijeme je, izgleda svuda isto...globalno, kao i ovaj trend iz zapisa...hladnjikavo, poluoblacno..

MAZO,drago nam je čuti da postoje i druga iskustva.:)

pelpe kad sam krenula u ovaj posao imala sam 23, puna volje puna elana, sa 26 sam postala šefom računovodstva,
danas isti status, ali uz to imam i svoje, znači sigurne utabanane staze, dok u 52 sumnjam da bih se odlučila kao ing.
kemije ići u računovodstvo, tad sam to mogla

bila su bolja vremena ali danas imaš iskustvo bolje procjene.

postoje, pelpe, postoje...
naime, cemu se nadamo, to bi mogli i dobiti...tako nekako...
pocmi se i ti nadati nekoj divnoj vezi i, vjerujem, mogla bi ti se ostvariti bas takva...divna veza, bez imalo truda...
samo silno pozeli i eto, ja vjerujem da to tako ide...

to ti zelim :)))

to je sigurno, puno bolje procjenjujem,
zato i sad tražim na način na koji sam napisala,
znači da je to netko od netkoga o kome ipak mogu
da znam da li je u startu ok, sve kasnije je stvar nas
osobno jesmo li, možemo li, želimo li ....

kriteriji su nam problem.masu sitnica treba odbaciti. osjetiti ono što nam se pruža.

mazo,ovo mi dođe ko čestitka za Božić.:))
hvala.

hebi ga znam da gubim bitku sa kriterijima jer sam ovolika kolika jesam,
iskreno ne bih bila s osobom koja bi me uvjetovala da skinem 20 kg, ne bih
bila sa osobom nižom od sebe, jer ne bih htjela hodat bosa, ne moram nositi
štikle, ali ni balerinke, peta od 4 cm mi je oke

molim, molim...i drugi put :)))
a sad vas oboje pozdravljam...ide maza malo u prirodu...budite mi dobro i iskoristite nedjelju za nesto ugodno, pa bilo to i caskanje na nasem blogu...dapace :)))))

kakav primjer ružnoće imam u susjedstvu a žena si našla prvog tipa u 50-oj..sve se može.:)

mazo,dobar provod..i mene čeka kotlovina za raditi.:)

mala hvala, ja još uvijek pijem svoju prvu jutarnju kavu,
ali bogme hrpa posla me čeka, zato i koristim ovo pisanje,
jer kad ugasim ovo mislim da kad dignem knjigovodstveni program nema predaha do
duboko u noć

pelpe pobogu nisam ružna, ali da sam debela jesam

ma nisam tako mislio.
naveo sam samo ekstrem.
imna muškaraca koji vole baš punije žene. uostalom možda te još kakav znak navede da smršaviš.:)

oš istinu, ja bih da me netko prvo prihvati ovakvu kakva jesam sad,
pa onda ako je veza ok, i ako treba da mršavim, uradit ću to zbog njeg,
ali i zbog sebe jer je to znak da mi je stalo

ja uporno godinama dobijam smršaviti baš zbog toga što želim da me netko prihvati baš takvu kakva jesam,
da smršavim znam da bi bilo previše gužve i da bi bilo otimačine, a ja ne želim otimačinu, već normalu

pas to ti i hoću reći...uvijek nas spriječava da se mijenjamo to što mislimo da radimo nešto zbog drugog....dok ne shvatimo da je taj drugi u pravu...tek tada mijenjamo svijest u vlastitu želju...i u tome nema ništa loše.

hahaha,a kolike bi bile zadovoljne otimačinom.:)))))

gledaj to na drugi način, ako pašem kao osoba sa točnih 109 kg, pasat ću i sa 100, i sa 90 i sa 80,
ako ne pašem, neču ni sa 60 :)

Najbitnija je ona veza sa samim sobom, a tu je
većina ljudi izgubila...Kapitalizam općenito otuđuje
ljude, čovjek više nije mjerilo svih stvari...:))

samo neka se one otimaju, ja želim nešto što je obostrano kvalitetno, ono što će oboma donijeti fer odnos i razumjevanje, podršku, pažnju, nešto na šta se može računati, ne želim čovjeka vezivat za rogove već za riječi

ne bi se složio s ovim što si rekla. zapravo govoriš u svoje ime.
moždanam je to samo izgovor. pitanje je jesmo li stvarno mi baš ovo kakvi smo sada!?

možda se sada osjećamo dobero u svojoj koži ali možemo li se osjećati još bolje?

pozitiva ja sam jako zadovoljna sobom, imam mir, čisto srce, nepokvarenu dušu,
ne mogu reći da nemam novaca, imam i to, i nije mi bitno da li druga strana ima više ili manje,
nije mi bitno kad izađemo oću kavu, ručak ili kolač platit ja ili on, ali ne želim da ja budem ta
koja će stalno otvarat novčanik

pozitiva,tako nekako.
gura nas da budemo nestrpljivi i nepažljivo biramo.:)

pelpe, točno što sam napisala to sam i mislila, nemam razloga muljati jer muljala bih samo sebe

odoh ja radit, mišljenje neću promjenit, neću skinut kilograme da bi me netko zapazio,
rado ću pružit ruku onom tko me ovakvu zapazi i spreman je prihvatiti me ovakvu, jer
i ja recimo ću morati prihvatiti nečiju čelavost, a brrr moram priznati da ne volim ćelave,
ali ako mi pašu druge stvari onda ću prihvatiti i to :)

ugodan ostatak dana,
moja juha je zakuhana, odojak sinoć ispečen,
još salatica i mogu se bacit na posao :)

Ja samo spominjem mogućnosti a ne govorim nekom što i kako treba.
Nek je svakom po volji.:)

Ja spremam kotlovinu...dobar tek.:))

ha ha...seko, u pravu si...tak je i meni lom ruke prije godinu i pol bio signal i znak...i mogu ti reć da sam otada isto shvatila što hoću i što neću! nažalost, do sada stalno ono što neću, a nikak da naiđem i na nešto što hoću! sada je to za razliku od prije definitivno zajedništvo s nekim...dok nas smrt ne rastavi! no za dvoje je ipak potrebno...dvoje! a čovjek (žena) koja je sređena i svoja neće kaj god...pa ne treba mi netko sad na teret i da me buba...želim partnestvo u svemu (pa i sexu)! zato sam sama a ne zato što želim. no, ja za razliku od tebe pelpe (tak mi se čini, a fakat možda mi se samo čini) stalno pokušavam! ponekad mi se čini kao da trčim na onoj pokrketnoj traci...trčim, a u stvari stojim na mjestu. pa sam trenutno malo odustala od trčanja...sada samo šećem!

ja sam odustao zbog sreće.i ne bojim se onog što me čeka.