Ručkić krčkić

I tak, odradim ja danas svoj najteži dan u tjednu (zapravo, jednako gadan kao petak), ukrcam se u tramvaj pa u HEP, reklamirati akontacijske rate: pa zakaj sam ja namjerno plaćala više tijekom 6 toplijih mjeseci nego zato da si rasteretim zimske??? A oni meni opet ratu za 200 kn veću nego što sam ja izračunala, tj. točno u skladu s lanjskom potrošnjom, ali bez ove moje investicije u zimsku budućnost...

Uzmem broj (80 klijenata prije mene!), rezignirano sjednem, kad evo ti jednog simpa starčića, veli on, "Gospođo, koji broj imate?", ja mu kažem, a on meni pruža svoj broj: "Taj je sad odmah na redu", kaže, "žena je isto uzela za nas, a vidim da ste upravo stigli pa da ne čekate..." Ma hvala ti od srca, rekoh, i zaista, evo me na šalteru u roku odma! I fino se osramotim: Isporučili su mi 5 uplatnica, a ne 6 - za 11. mjesec ništa, za 12. 300 kn manje, a za sve ostale onoliko koliko fakat potrošim. Štoćereć, nemam se zašto buniti. Ajd, fala još jednom simpatičnom starčeku, bar nisam čekala da to saznam!

No, ajd... Brojka 161 niš ne znači ako si umorna, a radiš nekoliko stvari odjednom, i pride si naviknuta da te HEP pokušava odrati čim malo spustiš gard. Odlučim pješice doma, svratim u neku trgovinu telkačima, pregledam svoje Sony Bravie s Android platformom i zaključim da mi je priželjkivani od 55" fakat prevelik, ali od 50" je taman. I upravo sam ga kupila! Online, na rate, s 10% popusta!

Ni u toj transakciji brojka 161 ne znači ništa, jer da znači, ne bih. Kupila bih naočale. U stvari, ne bih kupila ništa, pričekala bih da zima prođe, da se naplaćam svih mogućih dadžbina za udobnost, da naberem još malo fuševa, da počnu stizati modeli televizora za 2016. pa da se prodavatelji počnu rješavati zaliha po bagatelnim cijenama... Ali. Nije sve iz pameti!

Uostalom, zar pametni nikad ne bi smjeli biti glupi?!

Vi s manjim brojkama ne kužite ovu brojku, a zato ste (valjda) prema njoj neprijateljski raspoloženi. Mogla bi ona biti manja ili veća, ja bih ipak u velikom broju svojih manifestacija javnosti bila ista kao što sam sad. Bar mislim. Nemrem znati, kao što ni dalekovidna osoba nemre skužiti kak svijet izgleda kratkovidnoj, iako su obje bez naočala. Meni moja brojka znači lakoću u onim stvarima koje izaberem, a još prije toga - više izbora. Ne jamči uspjeh, taj se dogodi samo ako sam zagrizla, ako postoji emocionalna potpora. U stvarima koje radim ofrlje, ta brojka pomaže da se najčešće ne osramotim, tj. da stvari obavim unutar prihvatljivih gabarita kvalitete, ali, kao što sam upravo opisala, nema jamstva, i ja brljam, i to jošte kako! Kad me nešto ne zanima, moj um, koji crpi valjda preko 90% mojih tjelesnih resursa, jednostavno zatvara i vrata i prozore, i u takvim sam stvarima ispodprosječna, ilitiga doslovce - glupa! Tek ako/kad mi te dosade ugroze atraktivnija područja življenja, palim lampicu i odrađujem ih, i znate kaj, onda je brojka 161 ipak bitna: onda ih odradim kao netko sa stoticom, i živo zainteresiran! A ja upogonim možda 1% svojih kapaciteta.

Što se Pamele tiče: ja sam ciklotimičarka, štoćereć, od tvoje dijagnoze me dijeli borderline bipolarnost. A to pak znači da su mi jako dobro poznate hipomanije. Pa i manije, jest, i to sam doživjela, kao i prave-pravcate psihoze. Zato ne baš sasvim neosnovano i neiskustveno detektiram ispod tvojih zapisa traženje adrenalinskog šuta za daljnju hranidbu maničnog ushita, a sasvim dobronamjerno ti pišem da NEMAŠ leukemiju i da TREBAŠ terapiju. Ja ti ih NE PROPISUJEM, nego te upućujem na to da liječnici nisu serijski ubojice i psihopati, nego ljudi kojima je zaista STALO do pacijenata, ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga jer se NJIHOV VLASTITI USPJEH mjeri kvalitativnim pomacima u stanju njihovih pacijenata. Ukratko, maničiš, ženo, i opet ćeš u bolnicu ako se ne skockaš! Kad ti velim da NE ZNAŠ DOVOLJNO o medicini, pa ni o vlastitom stanju, ne činim to zato da bih ispala pametnija, jer je to potpuno nevažno u ovome upozorenju - vjerujem da bih ti isto napisala i da sam puno, puno gluplja nego što jesam, a da imam ovo iskustvo s (hipo)manijama koje imam.

Evo, ja sama npr. znam da sam telkač kupila zato jer sam u hipomaniji, a u hipomaniji sam zato jer je neuobičajeno toplo i vedro, inače bih bila u laganoj depri i ne bih mrdala... Isto tako znam da je (hipo)manija opasnija nego depra zato jer ima dugoročne praktične posljedice, u mojem slučaju, 2 godine otplate nečega bez čega bih mogla, a u tvojem, možda poremećene odnose s djecom, gubitak posla i/ili prihoda, hospitalizaciju, tko zna... Dakle, ne pišem ovo NIMALO zločesto. Nisam samu sebe uspjela spriječiti u nepromišljenom postupku, ali sam ga uspjela ograničiti na podnošljivu razinu: 233 kn mjesečno valjda uvijek mogu zaraditi ili prišparati. Kod tebe se radi o puno većem ulogu.

I kad se onak najiskrenije zapitam što u većoj mjeri određuje moj život, IQ 161 ili ciklotimija, zaključak je uvijek isti: ovo drugo. Jer pamet pomaže samo uz podršku srca. Inače... hm. Uglavnom komplicira život.

Ali, kad ga obasja... VATROMET! :-DDD

Ciklotimija, baš mi je simpa riječ - jel to znači, osobe koje vole jesti puno cikle, cikla je zdrava. :)
(znam šta znači ta riječ, baš sam si je proguglao).

bilo bi intelegentno ovo ne komentirati
pametno bi bilo zamisliti se nad napisanim
jbg. sad sam se izgubio i ne znam da li sam intelegentan ili pametan. Nikako da se odlucim :(

Ola koka....čuj, sve 5! Mislim, hvala kaj si se potrudila elaborirati ono svoje, prijašnje a šturo mišljenje, no za istač..nema potrebe. Jbš čovjeka, koji nemre podnjeti kritiku, zar ne? ...eh sad, da sam recimo ful ozbiljna i da sad idemo popričati o dijagnozama, rekla bih da mi je s jedne strane drago što si analitički sebi (a i drugima) uspjela objasniti uzročno-posljedična ponašanja. No, dozvoli da poneki (ja) po istom principu funkcioniraju, kad su oni sami u pitanju. Nisam od onih tuka, koje ližu tlo po kojem liječnik hoda. Nisam, zato jer i sama u svom poslu, u kojem sam stručnija od onih koji se time ne bave, ne dopuštam klijente ostavljati u neznanju. Dakle, svakako sam im uvijek na raspolaganju za pružanje informacija, pa i edukaciju. To mi prije svega, pristojnost nalaže. Potrošila sam nekoliko godina na ..zaista, krive i nepotpune dijagnoze. Koje su bile izrečene kao 'amen' na kraju balade a bez objašnjenja. Tako mi je bila dijagnosticirana epilepsija, zbog koje sam cca godinu dana pila lijekove, da bi ispalo da uopće nemam epilepsiju. Onda je netko zaključio - aha, onda je depresija. I to teška. Ok. Opet sam poslušno pila lijekove i počela se osjećati još gore. Lijekovi su mi utjecali na rad srca, plus popratne pojave poput noćnog znojenja, laktacije, apneje, oticanja lica. grčeva i sl. Da ne spominjem crne i suicidalne misli. Žalila sam se, ali me nitko nije doživio. Onda sam zaključila da to sve skupa nisam ja, jer ja sam jedna vrlo fajterski nastrojena osoba, koja ne odustaje. Svestrana sam i snalažljiva. Optimistična i pozitivna. I takva sam željela i ostati. Sada, kad usporedim simptome bolesti koja je dijagnosticirana putem 'drugog' mišljenja..i onih tipičnih za depresiju...uviđam drastičnu razliku. Za depru, poklapa mi se npr. 3 od 7...a za makrocitozu 9 od 9! S time da je nekih par, jednako za obje bolesti. Nadalje, ostaje onaj puki subjektivni osjećaj, koji sam doživjela kao olakšanje kad sam otfakirala antidepresive, a meni...to je najvažnije. Možda i iz razloga kaj mi se baš ne sviđa da se netko igra na meni i mojim zdravljem. Sama psihijatrija, još uvijek je znanost u svom nastajanju....a mene osobno, prilično iritira 'stručno' objašnjenje na lijekovima, koje glasi: Ne zna se točno kako djeluju ovi lijekovi, ali na tom i tom uzorku, pokazali su pozitivne rezultate. Sorry, but not good enaugh for me! Znaš li koja je dijagnoza ženi, koja je upravo pokopala dijete? - emocionalni poremećaj! ma daaajte ljudi, psihijatrija sve živo pokušava strpati u obrasce i zaključiti da smo 'mašine' koje se pilulama mogu kontrolirati. Ne, ona je samo, potpuno prirodno i normalno tužna. A lobiji? O njima da ne pričam. Kao da mi znamo koji točno lijek nam treba? Zato nam i trpaju baš ono za kaj dobivaju lovu. A kaj se tiče manije kao nekog euforičnog stanja pa depresije kao posljedično down, u najčešćem obliku pojavljivanja kod ljudi - ja bih nazvala -ŽIVOT! Nitko nije vječito raspoložen za jurnjavu. Život i jest upravo to - gore-dolje! Zbog tih magnituda znamo da živimo. Ne prihvaćam i ne želim svoje odluke definirati kao poremećaje! Pa što ako sam 3 mjeseca okretala svaku kunu, a onda mi je dopizdilo i potrošila sam više nego li sam namjeravala?? neš ti. Da nisam mogla, ne bih. Baš kao ni ti..kao ni svi ostali. Moje mišljenje je da za sada...psihijatrija bi se trebala baviti baš onim teškim i ektremnim oboljenjima i devijacijama, koje ljudima istinski ugrožavaju življenje i/ili onima oko njih. Najzad, nemam leukemiju, nego predleukemično stanje. Koje će prerasti u leukemiju ako ga ne budem liječila. I kako god okreneš...za to će mi biti potrebna stručna liječnička pomoć. Tak...sve u svemu, hvala kaj brineš i hvala na dobrohotnim namjerama! Budi uvjerena da sam ih uzela u obzir! ciaos :)