Sve i ništa

Bez sumnje, živimo u izrazito turbulentnim vremenima. Svijet je kao i uvijek mjesto podjela – ovaj put podijeljeni smo u dva tabora, ZA i PROTIV IS. Upravo to mi je polaznišna točka od koje započinjem ovaj zapis o vlastitom viđenju vjere u Boga i viđenju religije.
Religiju definiram kao skup pravila ( koja je pisao čovjek i u kojima su u vrlo malim tragovima ostale one osnovne, jednostavne i izvorne poruke koje jesu i moraju biti srž i okosnica svakog vjerovanja, a koje ću u daljnjem tekstu spomenuti )koja imaju zadatak organizirati skupine ljudi da ih potaknu na duhovnost, odnosno da iste te ljude nauče kako i na koji način približiti se Bogu. Osnovni principi pristupa ljudima i vođenju k njihovim približavanjima Bogu su u svakoj religiji isti. Kroz molitvu potražujemo zdravlje, ljubav, novac, odgovore na pitanja … kroz skupinu ljudi koja nas okružuje u bogomolji definiramo osjećaj pripadnosti određenoj skupini. I sve to bi štimalo da se jednom, u ime religije to jest Boga nisu počeli voditi ratovi. U ime viđenja Boga jedne interesne skupine vodili su se ratovi u protiv druge ili više interesnih skupina. Naravno, priča o tome naš Bog je ispravniji od vašeg je obično bilo sredstvo da se mase razjare i uzmu oružje za one druge uobičajeno materijalističke interese.
Što ili tko bi trebao biti Bog? Definicija, objašnjenja, pa čak i znanstvenih radova ima veliki broj. Uvijek su se vodile i voditi će se rasprave o tome tko je ta sila koja je sve ovo pokrenula, koja sve drži na okupu, koja upravlja i koja određuje sudbinu, a zapravo nikada koliko god se trudili i koliko god sredstava ulagali nećemo doći do zadovoljavajućeg odgovora – u najboljem slučaju možemo doći samo do spoznaje koja će nam osjećaje u srcu koje gajimo spram toga postaviti na mjesto na kojima trebaju biti. Za mene Bog je kompleksni energetski sklop koji djeluje po vlastitim zakonitostima. Način na koji svemir djeluje pa tako i mi skupa s njim je samo maleni dio menifestacije te energije koju vidimo, ali ne poznajemo, koju osluškujemo, ali ne čujemo, koju istražujemo, ali s novim otkričima kao da se udaljavamo od cilja kojeg smo postavili – približavanje i razumijevanje polazišne točke svega. A Bog je bio, je i ostati će nešto/netko iznad svega toga, neuhvatljivo, nedostižno. Ostaje samo ili prihvatiti postojanje ili jednostavno ignorirati i zaključati se u trodimenzionalnu materijalnu stvarnost kojom smo okruženi.
Religija i Bog su dva odvojena pojma i smatram da religija ne bi trebala svojatati Boga. Osobno, ne smtaram se religioznom osobom ( ne priklanjam se ni jednom organiziranom konceptu vjerovanja ). U isto vrijeme imam izrazito snažnu vjeru u Boga. Držim da sam ja dio Boga i da mi on treba, isto kao Bog dio mene i da mu ja trebam. Svaki čovjek bi trebao biti religija sam za sebe. Nije bitno molitva koja se izgovara, je li dolazi iz ove ili one svete knjige. Molitva može i biti naš vlastiti sklepani tekst. Ono što je bitno je to da se moli s srcem, ljubavlju, iskrenošću. Da se u molitvi u svakom trenutku bude svjestan i veličine i minornosti samog sebe u višeslojnom energetskom prostranstvu u kojem smo mali,gotovo na razini stanice organizam. U onom trenutku spoznaje vlastite veličine i veličanstvenosti biti ponizan, a u trenutku spoznaje minornosti ispuniti se osjećajem ponosa i zahvalnosti što imamo svijest da spoznamo da smo dio nečeg velikog, nedostižnog, nerazumljivog ali dobrog i prožetog ljubavlju …
I želio bih kad bi svi polazili od toga … snagom razuma pobijedili zlo kojim nas se tisućljećima truje, navodi na zlodjela jer eto to je volja Božja. Kada bi smogli snage da širimo vidike, da učimo, da se nadograđujemo, da nas na to nagoni ljubav, a ne strah od nepoznatog koji stvara predrasude i mržnju … a onda neće biti ratova, manipulacije, laži jer ćemo govoriti univerzalnim jezikom postojanja – jezikom ljubavi. A kad naučimo taj jezik, naučit ćemo prepoznati i osjetiti Boga.

dugačko za čitati ,tsunami samo što nije

Nije loše sve što se čini loše.

Ali fascinantno je koliko nas ego nerealno napuhuje ... vidiš fotografiju, ovu zadnju? Podsjeća na srce ... gdje je tu naša galaksija, a gdje smo mi unutar nje, toliko smo sićušni ... gotovo pa nebitni.

ne znam baš kome smo bitni osim sebi samima ,
svemir nas ne šljivi ni pola %

Šljivi, i te kako ... ako svemir išta ne tolerira to je neravnoteža ... pa tako i nas samih, odnosno naših (ne)djela.

Ništa jednostavnije od komentara na "više" biće! NEMA!

Stvoreni smo na sliku božju! Znači on je zao. Umro je prije par milenija!

HBS
potpisujem ti ovaj tekst
bog da, religija ne......


smrt fašizmu!

odlicno ti je ovo :)))

Prava vjera, bez obzira iz koje religisjke sfere dolazi, ne uključuje ubojstva!