Nekomu...negdje...

 
Kako me zna posjedovati kada sam najslobodnija?!
Kako je uspio maknuti sve maske i vidjeti... mene?!
Kako mogu misliti na njega i kada ne znam gdje su njegove misli (a kamoli tijelo) ?!
Kako zna biti tu i kad ga nema...?!
Kako mogu osjećati drhtaje i kad ne vidim riječi ...?!
Kako zna...
a gdje je...?!

Tu sam ljubavi. Uvijek samo tu za tebe.

Uz limbo i niz poru
glačaj dinu u koju su dodiri uvučeni
jer svukla se noć

kapaj po licu
sakrij se iza uha jutra

hodaj u klinču tiho drži se
za šalice

krvari i nastavi krvariti
ne gubi kisik prije no otkažu
svi tvoji manifesti

postupi onako kako trešnje skaču
na usnama kada su najslađe

istankaj zrelu pjesmu
iz balona

stišaj stih u meduzi pusti vino
utaži žeđ

pokupi sa betona crveni trag
jer

mi smo nule i jedinice dok ljubiš
kao zabrinuta bijedna gospođa didaktik

nema pomoči

ne čuje nas peronospora

jača je i raste
mi stojimo.