Bjorn Asabrag

Nebo se crveni u daljini,
Sunce dok potpuno ne oživi.
Vjetra nema jer ga ja ne tražim,
tijelom cijelim tvoju žudnju dražim!

Ja sam ljeto,jesen,tvoja zima,
žudnja tvojim svim sam proljećima.
S proljećem cvjetovi propupali,
nitko zbog njih kad venu ne žali.

Jer s olujom samo ja dolazim,
čuvaj me se da te ne sablaznim.
Ja sam sila blještava i divna,
kakvu još ti nisi osjetila!

Moje lijepo božanstveno tijelo,
mog je truda umjetničko djelo.
Sve ljepote što se njemu nude,
za božanskim tijelom mojim žude!

Sve što želiš imat nikad nećeš,
uzalud na sebe pažnju skrećeš.
Ti bi htjela da te noću grijem
i u hladu ljeti s tobom spijem!

Svake noći u nebo pogledaj,
nikada se očaju ne predaj.
Možda će te ono shvatit znati,
volju s nadom za živjet ti dati!

Link

Ovo je poboljšana verzija,
vjerojatno će nekome da smeta.

Možda nekom
pjesniku lažnom,
ča mu smeta
sve tvoje uglavnom.

Ili kakvoj dami
ča je tužna u osami.
Pa istinu svoju
nemre da probavi?

Vrijeđa li ovo nekoga?

Kada umre pjesnik, nitko ne primijeti,
kiše dalje liju ili sunce cvate.
Kada umre pjesnik, samo jedna duša,
umorna od bójā, u bijelo ide za te.
Trave dalje rastu, ševa u njim' pjeva,
ljubiš svoju dragu uz jaglac žut k'o prije.
Kada umre pjesnik, bilo gdje u svijetu,
u tvom životu ništa promijenilo se nije.
Kada umre pjesnik, umoran od bójā,
već drugi se rodi u tom bijelom trenu.
Jer uvijek se mora slavit' pup i p(t)icu
i ribu i ikru, živu morsku pjenu.
Ti o tom ne misliš al' netko stvarno mora
o životu pjevat' čim bljesne nova zora.