DeGa

Ponekad zaboraviš zbog čega živiš. Možda je to trenutak oduševljenja ili samo mir u srcu. Možda je to lepršanje uzbuđenja ili spokoj koji se sluti. Možda ponekad zaboraviš tko si bio i što jos želiš biti, koje granice žudiš dosegnuti. Možda je zaborav sreća, a sjećanje kamen oko vrata. A možda je kamen dobar i siguran sve dok nisi u dubini podmorja okružen ljepotama koje ne možeš iskusiti. Možda je tišina prolaznosti koja pada oko tebe samo jeka začuđenih misli koje si iz knjiga izvukao na svjetlo i oživio. Možda si ti oči knjiga i srce Sunca, a možda tek zrn prašine koji je vjetar otpuhao iz knjige postojanja. Možda si tek na pola puta do pada, ali danas znaš da je uzlet ono što te čini živim. Kao pogled u nebo, kao suza u Suncu, kao vjetar u grudima, kao krv na usnama...

Lijepo....meni se cesto dogodi da trazim smisao svog postojanja.....

U tišini se moze pokusati pronaci razlog.
Najveca tisina je u gluhoj komori (na zalost do nje se teeesko dolazi).
Bio sam jednom a onaj prasac od direktora
U Končaru nije mi dao drugi put. Ko da cu mu pojesti komoru.
Tko visoko diže nos...
Naredna tisina su dubine podmorja. Ronjenje.
Dublje od 40 metara. Svakako preporučujem!
Prije par godina otkrih razlog, svoju svrhu.
Dobar je to osjecaj. :-)))

Moje je mišljenje da smo mi dio sustava koji ima smisla, a zove se život. Mi smo tu u funkcjiji života, a konačni cilj i svrha samog života nam je ne dokučiva. Uglavnom. Na nama je da živimo i da njegujemo taj dar življenja. Neki kažu da frekvencija života raste, sve brže vibriramo, prelazimo u nematerijalno.. ali gdje je kraj? Koji je cilj? Cilj je putovati.

Fascinira me ta otpornost života, ta sposobnost života da se širi, buja, ispravlja, korigira sam sebe.. Fascinira me ta organizacija života, oblici u kojima se javlja, kako smo jedni drugima hrana, eko sustavi, ma super :)

Da, vibracija. Ima puno o tome. Priča se. Dokazuje.
Odgovori nemaju svoje završetke.
No ponekad, u miru sebe, kad pronađeš smiraj, shvatiš da dobro je
Tako i znas, jednostavmo znas koje je tvoje
Maleno poslanje ovdje. Sitni smo. Prolazni.
Da. I bez nas bi sve postojalo.
No lijepo je imati iluziju svog razloga postojanja. :)