Naš početak?

Postojala je šansa da se sretnemo - ja - pun nade i ruke u džepovima, ti - smjela i hrabra. A srest ćemo se - ja - gorak, ti - u suzama - možda je i to početak, a ionako kažu da je svaki težak.

25.04.2005. u 12:56   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Al je zato svaki dan POSEBAN,zar ne?

Autor: mirisljubavi   |   25.04.2005. u 13:00   |   opcije


Samo uz tebe.

Autor: lothario   |   25.04.2005. u 13:10   |   opcije


Nasmijala si se i tisuću trešnjinih
cvjetova
je propupalo.

Autor: lothario   |   25.04.2005. u 13:15   |   opcije


Na rukama mi svijet obojan u plavo...
A ja ....kao ruža u vrtu iznenađenja...
mirišem danas za tebe...

Autor: mirisljubavi   |   25.04.2005. u 13:20   |   opcije


Kad utisnes moje ime u obris svojih misli ,
izabranice morskih uvala i bjeline skoljki ,
kad ustanes u modrom satenu praskozorja ,
nepomucena visinama planinskih vrhova ,
kad mirisna zaleprsas dubinama moje duse ,
zahvaljujem se njedrima ravnice sa kojih
si u vjecnom dahu postala moja ljubavnica
puneci moj zivot olujnom snagom ljubavi .


Kome reci da oko mene rascvjetavas zrak ,
ne pitas , niti ulazis u razvodnjena sjecanja ,
vec oslobadjas u meni slast postojanja ,
lijezes i moje tijelo castis svojom ljepotom ,
glasom zene ispunjavas otkucaje srce ,
lakocom dodira hvatas bjelinu mog stomaka ,
grlis kao prepelica i obuhvacas me zjenicom ,
da se ispod tvojih krila umirim i snivam .


Kakav je to divan osjecaj imati tebe u sebi
i svakoj slutnji izbristati trag pamcenja ,
krenuti osmjehom prema izvoru vremena ,
pronaci zajednicko nebo iznad trenutka ,
u predvorju beskonacnosti osvanuti s tobom ,
podsjetiti stare pjesme koliko su nevjeste ,
dici ruke i sa njima dohvatiti toplinu srca ,
pokloniti se tebi i srasti u korijenu srece .


Tako mi je lijepo vratiti se pod stare orahe
i njihovim plodovima podsjecati utrobu ,
blago ravnice unositi krvotokom u sebe ,
s oblacima ptice vrhom pogleda posjecivati ,
neiskazane rijeci obaloma rijeke vaditi ,
po vrtovima cvijece uz mjesecinu gledati
i u tom kraljevstvu , gdje si ti kraljica ,
cekati svitanje u kojem osmjehom dolazis .


Dok te cekam , ramenom mi tvoja ruka seta ,
druga trci mojim strukom i zalazi pod pazuh ,
jedna s drugom , kao dvije nerazdvojne sestre ,
cas u kosi , cas oko vrata sutke stizu moje zelje ,
proljetnim se mirisima razbacuju po meni ,
nude svoje strasti kao da si i ti s njima stigla ,
zorom staju dvije njezne sestrice i u snu me
medju tvoja bedra , posteljom od rose , vode .

Autor: lothario   |   25.04.2005. u 13:21   |   opcije


Križaj ono već jednom nekomu napisano!!!:)))
Pomislit ću da me varaš...

Autor: mirisljubavi   |   25.04.2005. u 13:41   |   opcije


Koje mila? Ne sjećam se da sam nešto s ljubavlju ikome napisao osim tebi.

Autor: lothario   |   25.04.2005. u 14:21   |   opcije


Možda si me varao sa mnom samom !
Ali si ovo već pisao...pamtim...

Autor: mirisljubavi   |   25.04.2005. u 14:28   |   opcije


Jel vidiš novi blog?

Autor: lothario   |   25.04.2005. u 14:29   |   opcije


Dodaj komentar