Ručkić krčkić

Jutros sam ustala odmorna, raspoložena, bez razmišljanja sam pristavila espresso, uključila komp, podijelila mitologiju ljubimicama, ulogirala se na Iskricu... I splasnula. Ravno u mrzovolju!

Zapitah se, pa kak sam se ja našla u ovome leglu primitivizma, zatucanosti, nepismenosti, vulgarno nesputane gluposti, neukusa, šablonizma, kičeraja, i to pride kompetitivnome upravo po ovim, najgnusnijim mogućim, kriterijima? Ovdje, gdje se veliča mediokretenizam, a napada pamet, čak i obrazovanost? Gdje mi osoba s kojom sam si čak i dobra bila zamjera što koristim riječi koje on ne zna, i to bahato i "s punim pravom", umjesto da se bar malo postidi što ih on sam ne zna i/ili ih diskretno potraži na gugli? Gdje 50+ godišnjak očekuje da mu se da fore da ispravi sintaktičke, gramatičke i pravopisne pogreške? Ma jeboteled, ako u 50 godina nisi to naučio, neš nikad, i daj prihvati da je to nekome odvratno i kvit, da ne može probaviti takvu komunikaciju, a ne sad ja ispadam oštrokondža jer mi to smeta, a on jadničak zato što je toliko glup i lijen da to u pola stoljeća nije uspio naučiti; a zna voziti auto, npr. Jer mu je to, valjda, važno. E pa jebiga, meni je izražavanje važno.

Kak sam se ja našla među ljudima koji npr. gostuju u (ajd, blažim verzijama) reality showa, tipa one neke večere za neznamkaj i šopingašenja? Koje smatram dnom dna mediokretenizacije, ono, ljudi puste milijunsko (nažalost!) gledateljstvo u svoju intimu zato da bi se malo istaknuli, dobili nekakvu potvrdu svojeg postojanja i prisutnosti u svijetu, a pride zgrabili i neku sitnu lovicu... Ajd, kad sam do ovoga stigla, shvatila sam da sam i ja pisala knjige, i to vjerojatno iz podjednako blesavih razloga... Ali, jebiga, knjigu pišeš iz sebe, svojih sposobnosti, znanja, okrutnih samoanaliza, iz potrebe za SPOZNAJOM i PREVLADAVANJEM onoga što ti se u samoj sebi ne sviđa, a ne samo priznavanjem ovog-onog izvanjskog, to je bonus ako se zgodi, i ne ideš po konfekciju koju onda natakneš na sebe da ti nekak stoji... Jer ovo drugo tak i tak radiš svaki dan. Valjda.

Kak...? Paaaaa, valjda nisam držala do sebe. Vrlo vjerojatno nisam. Takav odgovor mi se nametnuo prije desetak dana, desetak minuta iza ponoći, kad mi je zabrujao mobitel, narihtan na buđenje u 6h ujutro, a brujanje je potaknuo moj bivši. S kojim nisam čestito porazgovarala bar 5 godina. I sad njemu dođe da se čuje sa mnom i bezobzirno naziva u nedoba!

Paaaaa, valjda sam ga ja tako naučila. I prije je to radio, a ja bih se javljala, pače, bila sva sretna. Krmak radi kad hoće, uhljebljen na prestižnom institutu, a to nikad nije prije nego što se čestito naspavao; ja oduvijek radim kako mi odrede, u raznoraznim smjenama, a nerijetko ustajem jako, jako rano. I eto, razmaženko nastavlja po običaju... Ali, ja više nemam taj običaj: nit sam se javila, nit sam uzvratila poziv. Da je bilo jako važno, nazvao bi opet; ako je umirao, e jebiga sad, kak to da se baš mene sjetio u tom presudnom trenutku? Ja sam u ovih 5 godina našla važnije ljude; živo žalim ako on nije.

I vi ste mi neki ostatak iz tog "nedržećeg" razdoblja života, bit će... Jer, onda sam više trebala i neusporedivo više cijenila podršku drugih ljudi. Bez obzira na neispavanost, progutane protuargumente glupostima i/ili primitivizmu, na povišeni tlak, koji me zamalo ubio...

(Digresija: moj prijatelj, 62-godišnjak, nosio holter neki dan; svaki put kad bi se našao u nekoj društvenoj situaciji, srčani ritam bi mu podivljao; svaki put kad je bio nasamo, sve 5; a divljao mu je čak i u snu, jer je sanjao te ljude zbog kojih je ranije divljao. I sad on meni veli "Kako si se ti smirila?". Tako što sam se povukla, rekoh; tako što sam sebe počela cijeniti daleko više nego 99,9% drugih ljudi; pa se fino maknem od svih onih s kojima nemam što raditi, a to je većina, ne zato jer imam nešto protiv njih, nego zato jer oni nemaju ništa za mene, a meni je više stalo do mene nego do njihovog mišljenja o meni. Mislim da me ne kuži. Još uvijek.)

Je. Ja ne držim do sebe. Potpuno mi je svejedno izgledam li ljepše u neudobnoj cipeli, uvijek, u 100% slučajeva, izaberem ružniju a udobnu; ne marim hoće li me netko oblajati ako im okrenem leđa, okrenem im leđa čim shvatim da mi mogu u najmanju ruku dosađivati, a u najveću dići tlak. Ne da mi se biti mlada kad znam da to nisam, u vlastitim očima nisam, a smatram da se trebam ponositi činjenicom što sam preživjela svoj život, ne baš lak, i da mi je moja dob donijela uvide i načine življenja koje sad ne bih dala ni za što, pa čak ni za mladost uz pamet koju sad imam, jer sam dovoljno pametna uvidjeti da jedno ne ide s drugim i da je sve to skupa evolucijska filtracija.

A ipak mi je drago kad mi moja 15 godina mlađa prijateljica veli da bih se trebala farbati, jer ću kad posve posijedim "izgledati kao babac"; "Ali, ja ću onda i biti babac", kažem joj ja. I shvatim, njoj tek tada sine da NISAM njena vršnjakinja. I da ću fakat biti; i da već dobrim dijelom jesam. A svejedno joj je lijepo u mojem društvu.

Mislim da se većina PRIdržava nekih sebe koji su nekad bili, iako možda nikada nisu bili netko, a kamoli netko do koga bi trebalo držati... Sjećam se, i ja sam nekoć ponavljala rečenicu Kaspara Hausera "Htio bih biti netko tko nekoć bijaše netko drugi..."

Ali, sada sam ja. I držim do sebe.

A vi mi trebate da vam odbrusim u ime svih onih kojima nisam odbrusila kad je trebalo. Valjda. Bumo vidli.

Samo jedno mi nije jasno — kako si uspjela pristaviti espresso? Otkrij nam tu veliku tajnu, da i mi znamo. Fala lepa ;D

Jednostavno: kupiš kafetijeru (u Dioni su najjeftinije), kupiš espresso kavu, napuniš kafetijeru kavom i vodom i čekaš da voda ispari kroz kavu u gornji dio kafetijere. Tak dobiješ originalni espresso, koji izvorno uopće ne ovisi o skupim strojevima na struju.

Draga moja/naša, nemoj da vređaš sveto ime espresso — to nije espresso ;D

picolo ristretto espresso, previse trazis a nije tema zapisa pao.
Ovdje se spominje zoc, soc ma kako li ga zvali, ljudskog drustva.
U tvojoj i mojoj omiljenoj kavi toga nema :)

Nekidan me slovenski carinik pitao, kad sam mu pružio hrvatsku osobnu; gdje radite..? He he... a meni milo. ( 65+ ) Nije pitao suprugu.

@budvar: slažem se, primjedba je na mjestu :-)

Zanimljivo, jučer na fejsu je jedna frendica psihologica šerala članak svoje kolegice i poznanice koji tematizira baš taj zoc društva koji nažalost od vajkada postoji, uz neke sitne modifikacije. (Npr. ovaj današnji neodoljivo podsjeća na Antički Rim pred raspad, 4. i početak 5. st.) Mala je dala vrhunsku dijagnozu, uredno ju pohvalio za dijagnostiku, međutim kad sam postavio pitanje za (psiho)terapiju odn. kak problem riješiti — dobih 0 (slovima: nula) odgovora :-(

je je pao .. jos je Marxa mucila Teorija i Praksa
I mi smo teoretski super iskricari dok se ne moramo suociti s realom :(

slobodno ti nama odbrusi
ne smeta to i ne boli
a i dobro ti dojde :)

dobro vega,jel ti držiš do sebe ili ne, meni više niš nije jasno.??..ili je stvar u nivoima selfa kojima daješ važnost različitu....Slušaj ove biserkiće: kava ristretto je nekaj kaj nemreš izostavit ak držiš do sebe....:P
Na tvojem blogu se uvijek okuplja šljam, stoga ni ja želim propustiti priliku..Makar ne jebem ristretto, pijem jeftino vino zplaca...:P

tekst je kao i uvijek vrhunski...Čudim se da se ovi seljoberi poput paola, budvara i perceta uopće usuđuju prismrdit..ja sam nekaj drugo....:P

a i medi se oprašta, makar je isto seljober, ali ne u toj mjeri kao ova prijenavedena trojica....:P

Ete
ako si ti opreka seljoberu, drago mi je da sam seljober

pero, seljober si, kaj ti ja mogu?.....P

eternis nije ni opreka niti afirmacija..Tek skromni promatrač....:P

u tome i je fora
nemreš ništ
niti ja, al mene to ne jebe

bravo za tebe, igumane..Moš mislit kak mene nekaj jebe, pogotovo tvoja seljobernost....:P
Vega je kraljica, a ti si nula koja nije napisala niš

najteže je ljudima koji ne nalaze zadovoljstvo i stalno ih nekaj jebe
suosjećam, Ete
i sa Vegom, isto
a čovjeku tako malo treba

perce, živi svj život, boli te kuki za ono kaj ne razumiješ..za razliku od tebe ja sam slobodan u svakom smislu i nemam repova nikakvih ..I ne mogu suosjećat sa sjebanima...laku noć

ostaje konstatacija da je vega vrhunski intelekt na blogu, a vi ste automehaničari po dometu misli....

tak je kak ti veliš
nema se tu kaj protusloviti

pero, sve ok:) ipak si u klasi malo slabijih seljobera koji ne briju na ristretto espresso kao bitni dio društvenog statusa.....P

jbg, znam da je prekasno za komentirat, al kak me nikad (skoro i uopće) nema "na vrijeme", bum si malo dala oduška glede i u svezi onog dijela ulaska u intimu i sopingiranje.

also dunke, svaka čast ko može, hoće i itd..... al ja se užasavam. nemrem si zamisliti pustiti nekog stranca u svoj stan da mi švrlja i kopa po ladicama, ormarima, da mi gleda i komentira odjeću i obuću ...ćoškovima .... prčka po onom što je moje i na moj način i u mom stilu i po mojoj želji kupljerno, stavljeno, skriveno .... kaj god ..... i to još dok me ni doma!!!!!!!!

makar me briga kaj ko misli kak je stan uređen i kakvu odjeću i obuću nosim i kolko torbica imam i jel se kaj sviđa nekom ili ne. ak je meni dobro, briga me za tuđa mišljenja. pa kad su još i zlobnjikava, jer ...... "to nije moj look" ..... za povraćat, majke mi.

drugo je kad npr. iznajmiš stan. tad makneš sve ono osobno i intimno, al ovako ....... pregrozno

ipak, kako rekoh ..... ko voli nek izvoli :-(