Ti ne znaš...
Ti ne znaš moju priču, ti ne znaš moj san i ne znaš moje jutro. Ti samo slutiš drugačiji titraj. U danu koji zori plodovi su tako obični sve dok im se ne počnemo diviti. Tada i zvuk dobije boje, tada i svjetlost raširi glazbu, a neke davne riječi pjesme učine nam dan posebnim. Možda će nam se učiniti da netko drugi je to izazvao, učinio da se sreća rascvjeta, no ipak, mi smo to dozvolili. Mi smo u oku tog promatrača. Makar, i netko drugi treba oči nasmiješiti. Tada se ljepše divimo danu.
30.11.2015. u 8:26 | Dodaj komentar
Slađana Bukovac:"......jer ti ne znaš govoriti ništa osim riječi... da si i kad si tu / za mene jednako nedostupan... Kao da razgovaram sa sarkofagom...."
Autor: pasemi | 30.11.2015. u 8:47 | opcije
Googlala sam "ti ne znaš+ poezija", pa mi je našlo Slađanu Bukovac i njenu zbirku poezije. Nema drugog razloga za gornji komentar osim slučajnosti- podsjetilo me na poeziju.
Autor: pasemi | 30.11.2015. u 9:02 | opcije
Pasemi ne zna, ili ipak zna, :)
Autor: jimisolo | 30.11.2015. u 9:31 | opcije
Plastična samoljepljiva vješalica za objesiti fertun jedino je što nemam, a htjela bih imati.
Autor: pasemi | 30.11.2015. u 10:12 | opcije
Slučajnost. Napisano je jutros kao uvod u duzi prozni dio
Evo budem ga sad mozda i stavio.
Autor: deo13 | 30.11.2015. u 12:03 | opcije