Crna Kraljica Sjevera

Oh dnevniče on želi još više mene u svojem
umu ja ne znam da li je to drevna igra mačevima ili
su se naše kose zaplele preko tih mjesečevih niti
što si mi dobacio kao udicu za naivne.

Zaboravljam stoga svako ružno sjećanje na prošlost
dosadilo mi je ionako bit nevoljena, tu negdje sa strane
nikome na putu, nebitna , prozirna, mila i slatka
tako neprimjetna da se rasplinjavam kao magla.

I ja njega želim, svaku misao i još više njega
dirati njegove snove i mirisati kao njegova koža
ispisivati davno obećane karte kože na njegovom divnom tijelu
tigra spremnog na skok.

Kakve neobične oči, stvarno svjetionik si na šarenom otoku
i noć je i ljeto je i sve je sada moguće naslikati
u dva poteza kista, kao umjetnici na pariškim ulicama
kojima sada koračamo bez straha.


Oh svijete, kako samo znaš biti blagoslovljen.
Upijam njegove oči u sebe.