sigurnost i mir koji daje lazanje na ledjima. A da li je doista tako?
Citao sam neku studiju o tome koliko je znacajan nas odnos prema djetetu u najranijoj dobi ne samo na razvoj lokomotornih funkcija nego i mozga za cijeli kasniji zivot.
Tu spada i pogresno drzanje djeteta horizontalno u rukama ledjima prema dole. Takav polozaj u djetetu budi strahove od padanja i moguce trajne traume. Za sazliku od bocnog drzanja ili trbuhom prema dole, dijete se osijeca potpuno sigurnim.
Hahhaa ko bi rekao da zahvaljujuci losem drzanju u narucju mozemo izrasti u blentavce????
Autor: budvar | 12.12.2015. u 9:45 | opcije
Blogme, budo, men se čini da su nas ovdašnje uglavnom držali pogrešno.
Autor: vegavega8 | 12.12.2015. u 9:53 | opcije
Gle, npr., ova jedna kaj piše da sebe smatra jednom od najnormalnijih na blogu: em pati od nesanice, em joj lokomotorne funkcije fakat ne štimaju jer se razbije, pa nemre zarasti, pa guta tvornice tableta, a između lijekova opanjkava bivše... Majketi! Kad to vidim, drago mi je što nisam "normalna" za ovdašnje pojmove!
Autor: vegavega8 | 12.12.2015. u 9:54 | opcije
jbg vego tko je nekada mogao pretpostaviti utjecaj nosenja djeteta na zivcani sistem djece.
danas ih okite supersenzitivnim sondama i elektrodama i eto ti belaja na ekranima, mozes pratiti svaku iskricu u najzabacenijem dijelu mozgovlja.
hahahaa ako na ekran tableta spojim kakvu polu-istrosenu bateriju, mozda cu i ja moci pratiti neku Iskricu u naj zabacenijem dijelu neta?
vis vis kako jutarnja kava, cigareta i mali svjetleci ekran moze razviti mastu do neslucenih razmjera.
Vrijeme je da se spustim na zemlju, silazim.
Autor: budvar | 12.12.2015. u 10:04 | opcije