superkalifragilisticexpialidocious

oni su nama ljubimci ,a mi njima ?
kad sam živjela kod roditelja ,par puta smo pokušali imati kućne ljubimce,
psa,mačku,papigicu...
imali su na rapolaganju veliko dvorište za igru i ludovanje,dobijali redovno hranu,
ali jedan pas i 2 mačke su ,kroz ogradu, našli prolaz do ceste
gdje ih je pregazio auto ,drugi pas i mačka su odlutali i nisu se vratili
živahna papigica kojoju sam kupila je ,kad sam je donijela kući,prestala jesti
i bila je sva tužna,onda sam je jedno jutro našla ukočenu...
nikad ,nikad više neću u kući imati ništa što može umrijeti,
samo cvijeće

O kakvog sam ja psa imao, koker španijela
mješanca s istarskim gonićem s srcem lava,
taj je sredio nekoliko ježeva, morali smo mu
vaditi bodlje s njuške..:))

"oteti" pticu iz prirodne okoline i strpati je u kavez da bi se netko povremeno zabavio pjevom ili vratolomijama zatočene ptice možda može biti zabavno pticovlasniku. No isti pticovlasnik tumači kako one baš uživaju i kako im je baš super, to mi se ipak čini malo previše.

bolje je imati cvijeće,
u slučaju kad imaš ovakvo slabašno srce kao ja

pa da krelec,ova gore slika baš to pokazuje,
kao smiješno je,ali zapravo je tako,
tko zna šta nam sve govore na svom jeziku

Titovapapagaj s Brijuna navodno je još živ?

bogme je taj uporan :)