Životinjsko carstvo

Ovo je zlotvormica: opet se popišala na Duškine igračke! Zašto, pojma nemam, ali ziher je nisam dovoljno voljela. Ah!



Ovdje se zlotvormica vraća na mjesto zločina, s kojeg je uklonjena košara s Duškinim igračkama (u pranju je), a igračke su, na Duškinu veliku žalost, pospremljene u nedostupnu torbu. Pod je, na zlotvormicino nezadovoljstvo, posprejan nekim preparatom koji razgrađuje mirise pa joj sad nije jasno kak se ne vide učinci njezinog zlotvorenja.



A ovo je moja Dušica sa zlotvormicom, kojoj niš ne zamjera. Ona bi se sad malo s njom ganjala.

Uh. Da nisam usred čišćenja, a pride gladna, sad bih ovdje elaborirala zakaj me ta zlotvormica podsjeća na masu Iskričara, nadasve blogera. Ali, ukratko: ako ih ne voliš dovoljno, ili na (po njima) ispravan način, oni ti se zapišavaju (makni kvačicu sa "š" i dobiš bukvalno značenje).

Za razliku od mase blogera, ja svoju zlotvormicu zbilja volim, ali opet griješim, jebiga! Ili, jednostavno, Dušku volim više. Ili se više vidi da Dušku volim. I eto ti ga na, već treći zapiš ove godine!

Mislim da znam u čemu je fora: jučer se Duški strgala ormica. Nasred ulice, naravno, gdje bi drugdje. Eh, sad, to je neka ormica na uzicu, na prsa i oko prednjih šapa ide čvrsti dio, a stisne se uzicom i bombicom, što je vrlo praktično, jer Duški je to druga i jedina i životu, kako je rasla, tak sam ja manje zatezala bombicom i sve pet.

Kraj godine sam obilježila kapitalnim ulaganjima: meni telkač, zlotvormici grebalica, Duški sutrašnje uređivanje u salonu, tak da baš nemam neko platežno obilje na raspologanju pa ja to fino odlučim popraviti sama - nađem sličnu uzicu i ajmo! E, naravno da to nije tak jednostavno kako izgleda, u bomici je neki feder, trebaš ti to provući, no, provučem ja, uz svesrdnu asistenciju obiju krznašica, kad ono, špaga preuska, ne da se zakočiti. Danas uzmem drugu špagu i iznova. I izgleda da sam time prevršila mačju mjeru pažnje koja se troši na psa.

*boMbici

Usput, idem vam na žifce sa svojim ljubimicama, ha? Zabole me moje bujno dupe! Godinama sam vas draškala, intrigirala, svađala, mirila, zabavljala na sve moguće načine - zaslužila sam biti dosadna! Jeb'te se, ako imate s kime! ;-D

ja mislim da Kafka previše sjedi tebi u krilu i čita blog- zapiše,iiiiiiiiiiiii brzo uči( skini kvakicu na Š):-))))))

i tek toliko da se zna, moji živčeki su iz ČELIKA:-)))))))))))

I zaljubljena u Kafku,i praviš razliku, Dušku više promoviraš kao moju ljubaf!!!

ja , mislim JA sam zaljubljena u princezu , za tebe ne znam:-))))))

evo i ja zapišala, idem offf, samo još osmjeh prilijepim i bayyyyyyyyy:-)))

imaš za kupiti u pet shopu sprej protiv zapišavanja di ne treba (ne znam koliko je učinkovit)

Eh, bis, točno si primijetila: u Dušku sam zaljubljena, a Kafku volim. Uostalom, Kafka i ja smo već 10 godina skupa, nemrem stalno biti zaljubljena u nju. Osim toga, kad je ona došla, stari šaponja je imao 6 godina i već me prošla zaljubljenost u njega, tak da ovak nešto još nikad nije doživjela - zna samo kak je to bilo kad sam bila zaljubljena u NJU :-D

Meija, u 10 godina se ta mačka nikad nije nigdje zapišala - ovo je čista zloba zbog Duške. A uvijek zapiša njene stvari - igračke, ručnik... Bolji mi je ovaj sprej za otklanjanje mirisa i fleka od zapiša nego za prevenciju, jer ne znam kaj bu joj sljedeće palo na um.

A ako sam uopće nepravedna, onda sam nepravedna u Kafkinu korist: ona uvijek dobije sve prva, i dobije više, i dobije kad god traži, i mazim ju, i četkam ju, i nosim u krevet... Jedino kaj Duška ide van. Eeeee, to ju valjda muči! Mislim da bu danas i ona dobila ormicu pa u dvorište.

Dakle, i mačketina je dobila ormicu, pa pravac dvorišče. Urlala je cijelim putem, ali ipak ju je sve živo zanimalo, osobito kad sam ju uzela na ruke i pronosala okolo. Duška je, dobrica, pomislila da je Kafka kao njezina frendica Lexie, s kojom se povremeno tu naganja, pa ju je izazivala na trk. Kad smo se vratile, mačketina je dobila mito i korupciju i potrganu uzicu Duškine ormice. I sad smo opet u ljubafi. Do daljnjega...

Naravno, niš nemam skuhano, pa sam trknula u Billu po neke šnicle, opet donijela svašta, a na povratku kod Ivića, po kuglice od oraha i smokve. A ondje neka fina prasetina... Pa sam uzela. I ajvar. I povrće s roštilja. I ostavila hrpu love. I srela frenda, pitam ga kak su klinci, jesemti, jedna magistrirala u 2 države (obje zapadne), drugi završio faks, sad će na poslijediplomski, isto vani... Uf. Dugo se nismo vidjeli :-P

Sad pijuckam travaricu i uživam u mirisu čistog stana. Jest da nije sasvim čist, nemre to nitko temeljito očistiti u jednom cugu, ali je prilično čist. Do Nove, koju slavim, za razliku od Božića, imam još fore sve dotjerati do vrhunca slave.

Sutra kuham bakalarčinu. Da, ipak sam ga kupila, uspjela sam naći neki čist malecki za manje od 50 kn. Malo mi nezgodno uletjelo to Duškino dotjerivanje, ali štaš sad, skuham ga ujutro, raskoštim, pa onda dovršim kad se vratimo. Valjda. Ako mi se bude dalo. Valjda hoće, stvarno volim bakalar. I mislim da ga dobro pripremam. Meni je jako fin.

Skužila sam da volim "čiste" recepte - nikakva dinstanja, luk samo ako baš mora, Vegeta ni u ludilu, to je za ljude bez nadahnuća, kod mene je sve prirodno, krupni komadi, uglavnom al dente, prvoklasni sastojci, i onda ti je fino kad svaki okus moš osjetiti. A ne neka kaša Vegete, luka i još nečega. Jock. Bakalar, krumpir, peršin, češnjak, dobar maslinjak, sol, papar, mali lovorov listić i voda. I to je to.

Skužila sam da volim "čiste" recepte - nikakva dinstanja, luk samo ako baš mora, Vegeta ni u ludilu, to je za ljude bez nadahnuća, kod mene je sve prirodno, krupni komadi, uglavnom al dente, prvoklasni sastojci, i onda ti je fino kad svaki okus moš osjetiti. A ne neka kaša Vegete, luka i još nečega. Jock. Bakalar, krumpir, peršin, češnjak, dobar maslinjak, sol, papar, mali lovorov listić i voda. I to je to.

E da, obavezno šeflja prve vode, od onog prvog kuhanja. Joj, sjećam se kad mi je stara jednom bacila tu vodu, popizdila sam!!! Ali, bakalar je svejedno bio dobar.

A sad idem mrknut ovo od Ivića.