Zapisi jednog zavodnika

Razmrsio sam sobu gdje spavam, gdje snivam
Razmrsio sam polje i grad gdje život provodim,
Gdje svjetlo se skuplja u mojim odsutnim očima,
Gdje sunce izlazi, gdje snivajuć bdim.
Svijet male sreće, bez površine i bez dna,
S odmah zaboravljenim čarima,
Rođenje i smrt zamršava njihove dodire
U neba i zemlje pomiješanim naborima.
Ništa ne odijelih, već udvostručih srce svoje.
Da bi se voljelo, sve stvorih:nestvarno i što je java;
Dadoh joj njen razum, njen oblik, njenu toplinu
I besmrtnu ulogu-njoj koja me obasjava.

Evo kovanog novčića.
Pitajmo oba suprotna lika
i ona će biti odgovor na uporno pitanje
koje niko sebi nije postavio:
Zašto je čovjeku potrebno
da ga neka žena voli? Da vidimo.
U višim sferama se prepliću
četvorostruki svod koji drži potop
i nepromjenljive zvijezde planetarijuma.
Adam, mladi otac, i mladi Raj.
Veče i jutro. Bog u svakom biću.
U tome čistom labirintu je tvoj odraz.
Opet bacimo kovani novčić
koji je i čarobno ogledalo.
Njegovo naličje je niko ništa i tama i sljepilo.
To si ti. Oba kovana lika daju samo jedan odjek.
Tvoje ruke i tvoj jezik svjedoci su nevjerni.
Bog je neuhvatljivi centar prstena.
On ne hvali niti kudi.

Ni mene NULO nitko nije volio. Samo sam mislio da me voli.

Ona ne zna koliko je lijepa.
Ona misli da se svojim crnim tijelom
Ne može ponositi.

Kad bi mogla plesati gola pod palmama
I gledati svoju sliku u ruci.
Ona bi znala

Ali na ulici nema palmi,
I niko se ne može gledati
U vodi prljavoj od suđa.

Na zapadu talože se boje.
Rumene se posramljene zaostale zrake
i jedna zimzelena nit spaja osjenčani ponos zemlje i plavi umor neba.

Istočni obraz već se lagano posuo čađom.
Gube se odrazi misnih zvona u spužvastoj tišini smoga
i bude se raskošna tijela zodijaka.

Na jugu siesta galebova.
More ljušti kapi oseke na stijenama i daruje nečiju radoznalost
zaboravljenim tjelešcima školjaka na žalu.

Sjever...
Tu sam ja.
Stidljiv od istočnog grijeha.
Prazan bez zapadnog uspjeha.
Sretan zbog žene s juga.

Znaš li?

Igla busole tvoje duše, čvrsto se zabola u magnetno polje svog sjevernog dijela.
Odbaci kompas traganja.
Više nema gubljenja.

Kad se zaljubim uvijek je kao da je prvi put.

Sanjao sam noćas pjesme ptica

onih koje više vole šikaru i bambuse
tišinu rijeke i spokoj,

onih ptica koje ljube i umiru
ne za ideale i novac, ni za ljubav

ptice koje umiru u slobodi, na vjetru
opipljivo pitome ravnice.

sanjao sam pjesmu nježne žene
slatkih ramena, bokova i prsa.

sanjao sam noćas harmonikaše
crne konje
i mirisne jabuke.