Sjecanja na Tebe...

Vidim te kako piješ vodu iz fontane
sa tim dječijim plavim ručicama,
ipak ne, ruke ti nisu dječije…
samo su malene,
a fontana je u Francuskoj
tamo gdje si mi napisala posljednje pismo,
na koje sam odgovorio,
ne dobivši više nikad ni glasa od tebe.

…Pisala si pisma sa suludim pjesmama o
ANĐELIMA I BOGU, veeelikim slovima,
i o tome kako si znala poznate face iz umjetnosti
i kako ih je većina spavala s tobom.
Odgovorio sam ti…, u redu je,
samo naprijed, živi sa njima,… i nisam ljubomoran
iako te ja nikad nisam dotakao, vidio….
Bila si mi blizu jedanput – u Nju Orleansu,
– par ulica daleko, ali te ne upoznah, ne dodirnuh.
… I tako si ti nastavila sa facama,
i pisala mi o facama
i, naravno, kako si provalila da ih
njihova slava više zanima nego prelijepa djevojka u njihovom krevetu
koja im se daje, a zatim se budi rano ujutru
da bi pisala, veeelikim slovima, pjesme o ANĐELIMA I BOGU.
…Rekoše nam da je Bog mrtav,
ali slušajući tebe posumnjah u to…

Možda zbog VELIKIH SLOVA.

Bile su to najbolje pjesme koje sam čitao, a da ih je žena pisala,
i sve vrijeme sam davio izdavače, urednike,
“Štampajte je, luda je možda, ali i čarobna takođe.
Nema laži u njenom ludilu.”

…Volio sam te
onako kao što čovjek može jedino da voli
ženu koju nikada nije dotakao,
kojoj samo piše, i čuva njene fotke….
Možda bih te volio i više
da su došli dani u kojima bih sjedio u nekom sobičku
i savijao pljuge, slušajući zvuke tvog piškenja u kupatilu…
ali oni nikad nisu ‘došli’.

…Pisma su bivala sve tužnija.
“Ljubavnici” su te redom odjebavali.
Malena, odgovarao sam ti,
“Ti ljubavnici sve odjebu, sve sem sebe – prije ili kasnije.”
Nije pomoglo.
Pisala si mi da imaš “klupu za plakanje”
i da je pored mosta
i da je most preko rijeke…
…Kako dolaziš do te klupe svake noći
i oplakuješ sve one koje si voljela
a koji su te povrijedili, ostavili.

Pisao sam ti – ali odgovora nije bilo.
Prijatelj mi je javio da si se ubila
3 ili 4 mjeseca, nakon toga.
Da sam te upoznao, znam da bih te povrijedio,
…ili ti mene…
Najbolje je ipak ovako.

Čarls Bukovski

Femme fatale ..

Bez obzira na naše shvaćanje fatalne žene, radi se o osobi koja muškarca najprije zarobi svojim čarima, a zatim ga emocionalno i također i imovinski potpuno uništi te odbaci kao obično smeće.

Fatalka je žena kamenog srca ispod kombinea od crne svile, dakle, žena uništavačica muškaraca.« I upravo je to suština fatalne žene. Da sve svoje čari naglasi samo sa tijelom, no da, sa karizmom, prikrije svoj pravi karakter, zaludi muškarca, od njega uzme ono, što je željela i nakon toga ga odbaci kao obično smeće. Muškarac je toliko opsjednut njezinom ljepotom i seksualnim čarima, da bi za nju učinio naprosto sve.

... cura Carlsa Bukovskog nije " femme fatale ".

žene koja se stalno koleba između dobra i zla, ali u oba slučaja postupa bezobzirno.

.... femme fatale .

sponzorusa ?

Sponzoruša se definiše kao osoba sa nogama u oblacima i glavom na zemlji.

....Cura Carlsa Bukovskog nije sponzorusa .

Druzenje s fatalkom ili sponzorusom ti je kao kocka ...
Moras biti spreman na gubitak ...
A koliki gubitak ce biti ....
Ovisi o ulogu .....

Ulog ti je onoliko koliko mozes da izgubis ..
To ti odredjuje i satisfakciju ...

Vrhunski uzitak ...
Dobro odmjeren ..
Da ne izgoris ...

Pravila igre se znaju ...
Ne smijes se zaljubiti toliko da ti skodi ...
Vrijedi i za nju ...

Ako se previse zaljubi ...
Gubi ...
Postaje ti kao zena koju si imao kod kuce ...

Doci ce do zasicenja ...
Sto bi znacilo kraj ..
Zamjenis je drugom ...
Slicnom ...
A ipak drugacijom ...

Pustis i odes ...
Znas ... javit ce se .
Ima " ono " nesto ...
Sto vas veze ...

" Ono " ...
Carobno ...
Razlika izmedju nje i drugih zena ...

Otrov ...
Koji tece venama ..
Ovisnost ...

Detoksacija ...
Traje par tjedana ...

Prodje vremena ...
Opet se nadjete ..
" Samo " kava ...

... zavrsite u krevetu .

kao pusac koji se ostavio cigareta
pa izadje na kavu s prijateljima ..
par tjedana truda ....
i opet si zapalio ...