'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

Nebrojeno puta si je rekao da više neće među taj

ološ...odvratne,lažljive ,dvolične,bahate

degenerike ali kao da ga neki mazohistički poriv

gurao tamo svaki put...znao je da će se poslije

osjećati loše...prazno i jadno. Svejedno je odlazio

u nadi da će danas biti drugačije....baš

danas...nasmijao se u sebi svojoj naivnosti.

Pa što sad....trpi kad si nemoćan a od sutra će

biti drugačije....govorila je Scarlet u njemu,ta

majka lažnih nadanja,glupana naivaca i

nesposobnih individua opredjeljnih da idu linijom

manjeg otpora.

Čitao je protiv volje naslove i poneki red a znao je

na kakvom su putu pisci tih redaka....koliko je

potrebno lagati sebe kad bukom proizvedeš

dojam vlastite snage...a drugi vjeruju u to.

Nije im zavidio,volio je biti drugačiji ali...

Nije znao vikati...tek kad je bio povrijeđen do te

mjere da više nije mogao prešutiti. A i tada je

radio protiv sebe...jer to nije bio on. Poslije je

gutao vlastti jad i bivao gore nego trenutke prije

toga.

Doista,mazohistički. Na tuđu bol, dodavao je svoju.

..pelpe...jel to neš ozbiljno ?

tako dobro napisano...i tako istinito...na žalost...

u svemu tome izgubis sebe, ljepota je opet se pronaci :)
to se moze :)