Životinjsko carstvo

Evo, ja tek sad krčkam ručkić.

Bila jučer kod direktora da mu velim da trebam veću plaću. Veli on, može, ako nastavim raditi isto kao sada. Što je zajeb, jer u ljetnom semestru radim manje nego sada. Uffff... A štaš.

Danas došla doma i ubila dracenu. Jednu od tri u istom loncu. Izgleda da ju ždere neki parazit, već je dugo sva obješena, a sad i ćelavi. Niš, izvukla s korijenom i bacila. Baš mi je žao, sirotice!

Jučer zirnula ovamo, vidim, donatorska ljubav privukla puno komentara, prvih desetak uglavnom bedastoće pa dalje nisam ni čitala, ali sam smislila pričicu:

Ona (veliko početno slovo jer mi se ne da smisliti ime) vjeruje u ljubaaaaav, ljubaaaaaav je sve, a ljubav je, of skroz, davanje. I tak ona upoznala tipa kojeg je htjela voljeti pa mu je htjela i davati, i što je više davala, više ga je voljela. Dala mu je ekskluzivu, brdo vremena, najbolje zalogaje iz svojeg hladnjaka, strpljenje, oprost kad je oženio drugu, svoje nerođeno dijete kad je neoprezom zatrudnjela (eh, u toj epizodi je zamalo postala sebična, ali jock, odoljela je, jer time upada u nerazrješivu petlju: ako ne da što se od nje traži/očekuje, onda ne voli, štoćereć, ako sebično zadrži nerođeno dijete, bit će to dijete čovjeka kojega zapravo ne voli, a kak će onda voljeti to dijete... itd.), sve novce koje je imala, pa i one koje nije, i tak je jednog dana poginula na putu do banke, da digne novi kredit za daljnje davanje. On (veliko početno slovo jer mi se ni njemu ne da smisliti ime) nije ni skužio da je mrtva sve dok nije došao po lovu i u stanu zatekao susjede koje su prebirale po preostaloj joj imovini; a onda je opsovao "E jebem je blesavu, baš je našla kad će odapeti, a meni trebaju nove zimske gume!"

Kajaznam, ja mislim da su sve ljubavi sebične: roditelji nas vole jer nemaju izbora, tj. morali bi loše misliti o sebi kad bi nas prepustili sudbini, a onda si nekak moraju opravdati tu silnu inkomodaciju i investiciju; mi volimo roditelje jer o njima ovisimo, i jer je fakat super kad ti netko ispunjava sve potrebe (manje ih volimo kad pomislimo da bismo to mogli i sami, ili kad imamo potrebe koje je društveno nepoćudno ispunjavati s roditeljima - seks, tj. u pubertetu, koji je realna slika stvari, a kasnije je ili ispoliramo sentišem, ili daljnjom ovisnošću, ili jednostavno prebacimo na nekog drugog, ili ih - imamo li sreće toliko sazrijeti! - jednostavno sagledamo kao ljude poput svih drugih koji u našem životu imaju neku bitnu ulogu, donekle i zaslugu.

Pride, nekak mi je normalnije da roditelji vole svoju djecu nego da djeca vječno vole njih, jer djeca su roditeljima šansa za tzv. "besmrtnost", a djeci su roditelji servis s ograničenim rokom uporabe i zapravo se kvare ako ih predugo koristimo.

Pa onda prijatelji, ljubavnici... Pa kvragu, valjda i ja moram nekaj dobiti u takvome odnosu?! Valjda je bitno da sam i ja namirena?! Ne mora to biti isto ono što ja dajem, nego nešto što zaista trebam, zaista cijenim. Inače zajebi ti to. Ajd ti voli nekoga tko se hoće voljeti za šarene laže ili plastične perlice.

Narafski, sad bu ispalo da ja ne znam voljeti. Paaa, na takav način, koji smatram čistom rasprodajom afekata, zaista i ne znam. Mislim da ja volim rjeđe, ekskluzivnije, i uistinu bolje.

I za sebe, i za voljenog mi.

Fino diši iz pećnice (makaroni sa sirom, ali ima tu i dimljene slanine i dimljene vratine, ipak smo mi ljudi mesožderi!). Sad ću ja završiti.

Danas, vidim, medo nešto zakvačio ajvarušu. Po nacionalnoj liniji, veli netko (ne)pristran. E pa jebga, nisam čitala njeno (medino jesam, jer je kratko, ali niš nisam skužila), jer sam se masu puta, dok još bijah "mlada" blogerica, potrudila dokučiti što li to čeljade piskara, i znate kaj, ama baš nikad se nisam pomučila i na kraju zaključila "Isplatio se trud!". Jock majci. Svaki put čista banalna bedastoća umotana u nepismenost. Kad sam joj to rekla, gđa ajvaruša se sama pozvala na nacionalnost. Pa s' ti misli!

Pa ju ne volim. Zato jer sam joj nešto dala (trud, vrijeme, pozornost) a dobila šipak, tj. nešto što ne trebam, a pride čak ni ne cijenim, štoviše prezirem. Bez obzira na nacionalnost.

Eto. Ručkić se otkrčkić. Maznem pa prilegnem. Skupljam snagu za podjednako težak semestar s "osjetno" (reče direktor) većom plaćom. A jebga... Kad mi nema tko dati. I kad nema jamstva da bih ga/ju voljela čak i da mi da.

tko se nije skrio, pingvin je bio (kom.slicke)

Nema jamstva za nista.
Drago mi da nas jos ima realnih i normalnih.