Životinjsko carstvo

A viš, vidi mi se gif! Pol slika s naslovnice mi se ne prikazuje...

Inače, ja isto ko ova gusjenica: stalno ukrug, nikak na zelenu granu.

Odredim program stabilizacije, ali opet nemam love.

Hm, doduše, moram nešt priznati: kad nešto odredim, imam osjećaj da sam i provela. A nisam, ali se počnem ponašati kao da jesam.

Onda, kakti mi je dosta debilane ovdje, pa ja lijepo prelistavam druge online medije - isto, ako ne i gore, s obzirom da članke pišu tzv. "profesionalci"! Em podjednako nepismeno, em podjednako blesavo, a blogme ima i blesavije.

Ajd, bar je četvrtak... Još sutra, a onda dugi vikend, u ponedjeljak nam je dan za odrade, a ja fino već odradila sve svoje. Dakle: mir. Bar tada.

Doduše, još se koprcam sa studentskim radovima, tak da bu ispalo da u ponedjeljak njih odrađujem. A štaš... To bar mogu nenašminkana, nepočešljana, u šlafroku, s čikom u gupcu i s kavicom na stolu.

jbg vego .. ni stabilizator napona struje ne može stabilizirati ako nema struje
barem imaš problem manje
Obično se vrtimo u krug dok nas neko ne čačne pa se strovalimo najčešće na zemlju, rijetko na zelenu granu

to je zbog djelovanja centrifugalne sile...mora malo usporit...

ma nešto mi radimo pogrešno,ili da kažem -ja -iako se odnosi na ovu temu,
sve što trebam odraditi, odrađujem sama, umjesto da to podijelim s ljudima oko sebe ,
jer nisu svi poslovi moji i ne znači ako ih sve ja odradim da ću biti bolje plaćena ,
čak ni nagrađena priznanjem ,čak ni neću imati više kontrole nad ičim..
samo umornija i samo s jačim osjećajem da se vrtim u krug...

Štos je u tome da si sami pronađemo put do zelene grane. Evo, ova gusjeničica ne kuži da uz rub tegle stoji štapić, da bi se mogla spusititi po njemu, a onda uspentrati na zeleno. Ja kužim, ali mi se mrsko spuštat...!

Je, tajo, baš i ja neki dan rekoh kolegici: "Moj glavni životni problem je manjak površnosti!". Ali, učim, učim, čovjek uči dok je živ...

prijateljicu i mene je kritizirao njen muž,
"ma vi žene ste čudne ,nit znate nešto napraviti nit znate zapovijediti drugome ,makar meni"
ta mi se rečenica često vraća...da, ne znam zapovijediti ,ne znam ni tražiti,jedva tu i tamo zamolim za pomoć
i to mi padne teško jer si prebacujem "zar si tako nesposopbna",
sad sam na kraju počela slušati motivacijske govore po you tube i neke meditacije...jer se ne mogu othrvati negativnim mislima o samoj sebi i svojim sposobnostma +situaciji u zrmlji..
iako zapravo ,gledajući sa strane ,živim dobro i opstajem sama ,bez ikakvih sponzpora i zaleđine, u gradu u koj sam došla sa ušteđevinom od 300 nečega(maraka valjda ) taman za platiti stan pa dalje kako bude

možda spuštanje na zemlju u tom loncu ipak nije loša opcija ,daje mogućnst z auhvatiti se za to stabalce i popeti do vrha..ne znam ,ali sam sigurna ako bude i to trebalo napraviti,napravit ću,
pa bila sam već na dnu nije to smrt iako nije baš ni neki super osjećaj,
kad nemam što za izgubiti ,mogu si dozvoliti više promašenih poteza nego obično

A kajaznam... Svjesna sam da puno toga zbilja znam napraviti, osobito u struci, i da to napravim natprosječno dobro. Međutim, standardi su niži, više se cijeni kad ti možeš puno toga za kratko vrijeme i nije bitno koliko traje, a meni to muka, tak mi je zapraf teže i više me umara nego temeljitost. Natezanje s ljudima mi je isto muka, nekoliko puta sam bila vaka ili naka nadređena i jock, nemam za to živaca, ne zato jer mi je neugodno nekome dati nalog, bilo ljubazno, bilo neljubazno, nego zato jer ti na takvim položajima stalno netko radi o glavi i čeka pogrešku da te ugazi - e, na to mi se ne troši misli!

Sad mi je zapraf problem to što mi se sviđa moj život, volim udobnost, volim sve po svojem (a i na poslu to prilično mogu), volim imati vremena za popodnevnu ćorku, ali sve to košta, i zato se nečega valja odreći da bi bilo dovoljno za najbitnije. A meni sve što mi je ostalo najbitnije!!!

(off topic...pesonja se 2x popiškil na prostirku, jednom je fulal...ali ipak napreduju, i on i moji frendovi..tnx :)

Pa je, treba se spustiti na zemlju, to je korisnije nego stalno kruženje po rubu provalije.

Haj, meija! Ma, velim ti ja, pesonje su bistri i ne vole zagađivati svoj životni prostor. Još će on puno puta fulati, ali ne zato jer ne zna što mu je činiti, nego ne stigne, zaigra se, stisne ga... Reci frendovima da svakako kupe onaj sprej Simple Soluton - jako je važno da "promašaji" ne čuvaju miris, a ovaj ga fakat ukloni, zato je i bolji od repelenta. Dakle, ako mu na piš miriši samo njegova prostirka, izgledi su izvrsni! :-D

I još na temu pesonja: meni je veći problem bio stari inkontinentni šaponja nego Duška. On je znao i htio ići na prostirku i/ili van, ali ne bi stigao. Cijeli stan mi je bio zapišan! Ali, blogme, Simple Solution je sve to izvukao i voila, Duška uopće nema volje za obilježavanje kuće! (Btw, ne, ne plaćaju mi za reklamiranje, ja to kao zadovoljni kupac...)

E, Duška mi se omuhava o nogu, znači, vrijeme je... Vidimo se kasnije!

mudra vega :)