.

Znate ono predstanje; predsituacija koja se u nekom trenutku može razviti u bilo koji od tri smjera: win-win, win-lose, lose-lose.
na primjer, to je ona situacija gdje ja stvaljam na Silvestrovo, par minuta prije ponoći, na stol svoj kolač kojeg sam za nas ispekla. On to pogleda, iskritizira da to očajno izgleda i nevalja, i da to uopće nije to..(ustraje na točnom i preciznom), znači on nešto radi, čini. - on kritizira. Za njega taj kolač na stolu je moja manipulacija, gdje ja njega hoću pobijediti, uzeti mu njegovu suverenost i integritet mu je ugrožen jer sam ja našto napravila - kolač, a on nije napravio ništa.
A ja sad na to mogu reagirati različito.
Od toga kako ću reagirati zavisi dal će se situacija pretvoriti u jednu od ovih gore. Dakle, odgovornost je obostrana. I onoga koji nešto čini i onoga drugoga kako će reagirati. Ali i zajednička, s obzirom da utječe na "mi", "naše"..(tu će se sad opet prigovarat da toga nema, ćista laž bez ikakvih materijalnih dokaza, ali to nije tema).
dakle, tema

WIN-LOSE
i sad ja reagiram - (na rubu suza u sebi se borim da ne pokažem razočarenje u sebi neprirodnošču te situacije u tom trenutku, na tom mjestu, sada..ali mi to ne uspjeva i kažem vidno potresena - Ma što je tebi, čak i da ovo ništa nevalja nije ti uopće bilo primjereno izazvati ovu situaciju sada?
Njemu, racionlano, ništa nije jasno. on čak misli da mi je i besplatno dao smjernice o tome da ako ja budem više ikad pravila neki koleč, da će to uvijek trebati biti tako sve ekspilicitno. jer je to tako njemu normalno.
Ja odmah shvaćam, da sam ovakva nesavršena kakva jesam sigurno i nesposobna i nikad neću moći zadovoljiti te kriterije, i spopadne me nemoć i bijes i tuga i sve istovremeno..Situacija je da si izgubio. Win-lose Izgubio si, da bi te netko pobijedio. U kompetitivnom svijetu je to tako.

WIN-WIN
a recimo da je situacija išla ovako iz one predsituacije, pa bih ja reagirala drugačije:
- Šta sereš sad? Na stolu je ovo što je. Napravit ćemo u životu i boljih i gorih od ovog kolača, ali je ovaj sad onaj što imamo. cijeni to sada.
- I on bi rekao zna da sere i da cijeni što ja znam da on sere, a ne ljutim se bezveze jer je pun govana ko i ja i da on zna jedno drugome provociramo upravo one situacije koje misaono i nagonski "tjeraju" da nam nečija reakcija potvrdi "da smo cijelo vrijeme bili u pravu" kao i "da vrijedimo", i da bi bilo dobro da toga postanemo svjesni što se brže može..jer kad je čovjek strpljiv i nema panike na vidiku, ovakve situacije se mogu razriješiti u one u kojoj svatko dobija. Netko svijest, ,netko kontrolu..ali svatko dobija.
Tu bi se oboje nasmijali i bilo bi kjut.

LOSE-LOSE
- Ali, ne, Ja zamjerim pa vratim. Ja sam htjela da on izgubi. U tom smo trenutku izgubili smo oba. Ja mu nisam mogla priuštiti pobjedu. Ni ja, kao ni on, nismo bili svjesni situacije **sada**. One, koja se odvija pred našim očima. Oba smo zaplovila u nezrelo emotivno stanje koje može samo i tako - nezrelo emotivno reagirati. Situacija je bila samo okidač da se aktivira neka iz tog nezrelog, raščisti zrelo, strpljivo i u dobro oba. Ali nije jer niti smo bili svjesni gdje smo, niti s kim smo, niti da se to događa. Promatrač sa strane bi to vidio, zato je izmjestiti se iz situacije korisno, ali ni to se tada ne može. Jer se/be ne vidimo.
Uglavnom, zamjera traži osvetu i kaznu, pa ova priča ide dalje. I sam, mudri Lao Tze bi odustao od "dalje" ali mi ne odustajemo jer mi smo sad u ratu.
No, pošto su te pobjede pirove i ničemu dobrom ne služe, njemu nije potrajala kratkoročna naslada, pa se čak i ispričao. Lažno, jer dugoročno mu je u pitanju bilo puno više užitaka, tako da mu je ekonomija štimala, a i zato da opet bude u početnoj poziciji, da provocira daljnje takve situacije kako bi se samopotvrđivao. Fino baš, dok se jedno samodokazuje, drugo se samopotvrđuje.

Nagradnih pitanja u ovoj svoj šori ima puno:
- Kome sada da pečem kolač i manipuliram ga svojom hranom tako dugo dok umjesto kolača (koji očito pečem redovito) -ne pojedem njega? (meni je po njemu cilj - da ga konzumiram ;))
ili - Kome sada pljuješ kolač, krv ti *ebem?! Jel ti fali pljuvanje? ..nisi dugo.
ili recimo pitanje - Do kad ćemo sve što netko učini smatrati neprijateeljskim i samo se braniti i ratovati?

A odgovori?
Znali bi ih kad bi svatko pogledao u sebe. Onda bi možda i znali kako svaku takvu situaciju pretvoriti u win-win.
Znali bi kad bi znali što želimo. Onda bi znali i zrelo postupati, a mogli bi zrelo raegirati. Onda bi naš odnosi bili na istim stupnjevima emocionalne zrelosti i mi bi se razumjeli. I sad su na istim stupnjevima, ali nezrelosti, pa zato imamo konflikte.
Kad bi znali da jebeni kolač ili bilo što drugo u situaciji, nije uvijek i samo o drugome, nego i o nama samima. Onda bi radili na sebi s onim što imamo i ne bi bilo potrebe samoubit se da bi nas se primjetilo. ( to je šala na jazzov komentar od neki dan di smo malo o snjeguljici ;)

Zaključak: "Da bismo našli osobu kakvu želimo, trebamo prvo postati takva osoba". Vrli, svjesni, mudri, odgovorni, štogod...i sretni.
A do tad...ćemo ponavljati. Samo s više ili manje zadovoljstva ili patnje. Ustrajno kreirati situacije koje će se uvijek razviti u smjeru kom smo skloni. O kom ovisimo. I mrzimo svoje osvisnosti i u sebi ih se duboko sramimo, ali im ne možemo odoljeti.

I tako se te situacije vrte u krug. Uvijek iste šore..

a i ne zamarajte se, nije ovaj zapis zato da si malo olakšam dušu. To ja pišem - zato da izmanipuliram .

Što ćemo sada? Ha?

Ma ništa, obustavit sve. I šoru. I kolače. Pa kome normalnome to treba.

sve mi radi ali kolače ne obustavljaj

kako? kako da ja više budem sposobna naporaviti kolač. kad nisam tada - neću nikad.
može sve, ali kolač zaboravi. to je prekriženo. sad cijeni - onaj ništa, umjesto onog kolača.

bez dobra kolača nema zabavljača

svi koji drugačije vele su foleri

Budi normalna, svijet naseljuju normalni ljudi. Oni se ne šoraju.
Odrasti.

Nije zbog zabave, promaklo ti. Ovisnost nije zabavna..

bit ću normalna

normalna kreleca

pa i bila bi normalna, kre, da možeš razumjeti ženu u sebi.
al ne možeš zbog pretjerivanja s mačizmom. jest da imaš neki svoj svijet u kojem se osjećaš dobro, ali to je prividno. u stvari si u vječnom ratu sa tom ženskom stranom i u vječnom strahu da će je netko ipak namirisati..

ne mislim na tebe kre, malo si mi maneken sad, al ti se ne ljutiš zbog toga:)

u cjelosti sam pomiren sa ženskom stranom svoje ličnosti, čak štoviše mislim da žensko zauzima sve više prostora u meni.

očigledno je kre ;))

naime postajem sve više i više pičkast. plačem na blesave scene u filmu, dirnu me do srži poneki prosjaci (ali samo poneki) i tak. sjetim se nekih sekvenci života i stužim se do krajnosti. prava pravcata pičkica.

ponekad se zaista divim tom ženskom dijelu mene, jer ne divlja, nema problem sa hormončićima, sve u svemu uvelike doprinosi jednoj divnoj kompoziciji moje cjelovite persone

senzibilna pičkica, da budemo precizniji :)

ma ne, obična pičkica vulgaris tzv.

kako god, glavno da si pomirio to sve u ravnotežu. i sretan si..

ma teži slučaj jing janga, ne onoga kim il jonga nego čisti jing jang

hm..slična situacija npr...on kaže, crtam kuću...prenio bih te preko praga...zlato moje (jesu li to manipulacije ili istina)! ja povjerujem i lijepo zvuči...a drugi dan niti ne nazove, niti se javi? pa ja nezrelo (ili zrelo) mislim kak je sve to shit! jer ne mogu, kao zrela osoba shvatiti da netko može jedan dan tako a drugi ovako? ili sam ja možda sitničava? previše pravovjerna, pa očekujem da su i drugi ko ja? samo pijem kavu i čitam te!

a opet, kažeš nećeš više kolače? al, na pamet ti sada pada milion razloga zašto ipak da? jer, u krevetu je super, pa pričate super, pa kad je ok je više no ok...i tak...to je tih milion trenutaka koje pamtima i ne odlazimo. jer da je sve tako jednostavno, davno bi sve poslale u p.m. ovako...preispitujemo..važemo...ne samo njega, već i sebe! nije to loša škola, ali dopizdi stalno. nek malo ddrugi (oni) preispituju!

ne znam mai, dobra pitanja si postavljaš.
i da jesi sintničava i previše pravovjerna i zrela, tada ne bi bilo rata. nego suradnja..

jing i jang

ja sam jedan ostarjeli i onemoćali pjevač šlagera, ali sentimentalan

istina, ima win-win situacija koje dokazuju da se može.
ali i lose-lose, koje dokazuju da se ne može. ni kolačem, niti glavom kroz zid. dok god osjećaš ugrozu-branit ćeš/ćemo se.

koji je on? da li onaj koji je divan i krasan i zbog kojeg si s njim (ja, ti...nije važno) ili onaj drugi...kojem bi se sutra okrenula na peti i otišla? nažalost, nije sve tak jednostavno...dapače, jebeno je.. no, ako je previše takvih pitanja i obrata, treba ipak otić. ne volim odnose koji su monotoni i ravna crta, al bome više mi ne trebaju scile i haribde i svakodnevne oluje. želim znati s kim sam ujutro a da to bude i uvečer i kad kiše padaju...i kad grmi...jebeš sladunjav život. ta na muci se poznaju junaci. no znaš kaj je tvoj i moj problem gero? to što ssmot nas dvije na muci upravo...najbolje...nenadjebive...uvijek smo tu kad treba...a onda budala od čovjeka ne kuži da to nije zato što zaslužuje (ne uvjetuješ to) već zato što si čovjetina! znaš kak ide ona...biserje pred svinje! normalno, ovo je figurativn a ne doslovno...i tako dugo već! umori se čovjek od toga...to su te šore. pitam se čemu, kome? moj ego dugo već nit je nabildan nit je budan..tu i tam podigne glavu i opet mirno drijema. no, ako i kad treba, propnem se na sve četiri! sva sreća da ovo nije uhvatilo korijenje...više je to želja za biti nego li stvarno biće? nažalost, ti ćeš morat malo dublje kopat!

jesi kre, zato i napadaš blogerice da su stare i onemoćale..;)

što, tko, gdje? nikada i nigdje i nikoju.

prefin sam, a puno puta nebi trebao biti. da sam skroz žensko rekli bi, prava dama.

nije čak gero stvar niti u količini...dobro-dobro, loše-loše...već upravo u razlozima? kužiš, ak te netko sjebe na npr kolaču...pa kud jadnije? ili npr da se ne javi na mob? pa kud ćeš jadnije? gotovo da su neoprotive takve neke situaije..a opet opraštaš ih već...stoljećima! dokle? svaki put? mi žene smo krive što nam je prag tolerancije prevelik...bolje je odsjeć, poslat u plm. muškarac jedino to razumije...pa onda to i cijeni! nažalost, oni su grubi. tek kasnije, kad postanu mekani (premekani čak pa doupuste ženi svašta) možeš od njih radit kaj oćešš. a to mi nikad nije bio cilj. to mi ponižavajuće...ne za njega, za mene!

ne znam mai, svatko bi tak mogao i reći će - ja sam se trudio, nisi to cijenio. Ne moramo se mi truditi, nismo nikome ništa dužni. mi se trudimo zbog sebe. Dok sebi nećemo vrijediti nećemo ni drugome. Dok same svoj kolač ne poštujemo neće nam ga ni nitko drugi.
A drugi nek se pita zašto mu nijedan kolač nevalja. To je njegova odgovornost.

Ja mislim ovako:
Tko me voli voljet ce me odmah.


Ne poslije, ne kad budem neka druga, iza nekog sljedeceg ugla, neki drugi dan, kad rijesi s bivsom, s buducom..a ne, ne..
Tko voli voli odmah.
Nema kasnije.
Sad.

Sad :*

razlozi, da mai. situacije se i kreiraju iz skrivenih razloga. skrivenih i od nas samih. da bi se raščistilo.

da, gero...svatko nosi svoju odgovornost...no nismo mi majke tereze da nosimo tuđu! a često se tako ponašamo...u vezama. mislimo da ga mi moramo spašavat od njegova utapanja...da je na nama da mu ukažemo, pokažemo, pomognemo etc...većina žena ima tu crtu. neki to cijene, a neki bogme ne! i to je sva mudrost. ja još uvijek imam moj moto (koji mnogi ne razumiju, no to je njihov problem)...citirat ću svoju imenjakinju v. krmpotić (meni je to vrhunac odnosa):
SVAKOG JUTRA HTJELA BIH TI DONIJETI
Svakog jutra htjela bih ti donijeti sve svoje živote, od daha prvog jutra, do daha jutrošnjega jutra. Sve što sam stoljećima rasipala kao hranu za ptice, rado bih pokupila i sve ti u zavežljaju donijela, i kao usput, bez važnosti ti predala.
Potom bih sjela do tvojih nogu i zaboravila što sam ti donijela."
a sad ću od ovog napisat i vlastiti blog!

pasemi, tako valjda ide to u normalnim odnosima. u nenormalnim ide ovako:)*

Cek imam pjesmuljak...

https://m.youtube.com/watch?v=4Jpd4dpz2cU

mah, ne znam..nemojte samo slušat narodni radio i dat se manipulirat muzikom i holivudskim romantičnim komedijama.
ovo je program u glavi i ti tu rješavaš svoje davno zamršeno. zato si se uopće i našla u toj situaciji. kao i onaj drugi.

koherentnosti vaših odnošaja neće dopinijeti višak adrenalina ili huje. staloženo za dobrobit svekolikog ljudskog roda.

fala pasemi imam i ja pjesmuljak kojim ću te izmanipulirati sad :D
https://youtu.be/2nocV42swjk?list=LLRze53l0wkVjuR3VxTCvuhQ

hoće kre, ne seri ;D

Gero, ti mozda ne znas to i mozda se ne sjecas, ali meni je tvoja prica o zeni koja se spakirala u amriku i vratila za par dana spasila zivot...na moru. Fala ti i nadam se da ce tebi neka mala slucajna prica uciniti to isto. :*

al točno, zajebat će nas sve adrenalin. neće bit više strastno i mastno..
neg dosadno.
dalo bi se s tobom kre, lijepo svađati :)

Ne znam, paske i sad sam iznenađena kako..ispričat ćeš mi??
Moguće je, povezani smo..u svakom slučaju drago mi je da sam ti ispričala tu priču. Fala za fidbek:)
Vidiš, ništa nije slučajno. Situacija je bila takva da je to pomoglo. Čisti win-win! :))

Ima super seksa i bez napetosti. Pipnes i onda se pocne "dogadjati" iz normalne situacije i onda opet i serijski. Cudno je to malo kako i otkud, ali samo ide od sebe kud treba. Jednog aripicnog treba probat...koi nije nas tip nego suprotan..a kad tamo multisvemir. Kako otkud...ne zna se.

Beta oce iznenadit :))))

sve treba probati:) ali prvo treba odrasti.. :)

Shvatit da stvarno jesmo divni...ne sutra, ne kasnije, nego odmah :*

ja sam tu negdje - samo što nisam, mic mi fali :))
a onda mi više neće biti važno..
kao u onom filmu Pizzerija Kamikaze, kad Tom pripali cigaretu i odbaci šibicu, a ova pluta po zraku. Kako? , pitaju ga kako, a on im kaže - Tako, ne treba ti biti važno..

Aj, držte se..ili uživajte. Kako tko najbolje može! :)*

:*

ja se toga opet bojim...da mi neće biti važno. jer tako je često nakon što mi je bilo važno, prestalo biti! i proći će ovih par dana tuge...no, znaš gero,, istinski se bojim onog dana kada mi više niššta neće biti važno. pitam se, hoću li tada uopće biti živa? valjda hoću?

gero .. zahebi kolac, stvar nije u kolacu. Dok ne polize govno koje si samo dotakla, badava nosis kolace

itekako ćeš bit živa, mai. i vesela i radovati se, samo drugim stvarima. imaš dvije kćeri, unuku..
ja imam jednu kćer i sina. i ne bojim se da će joj netko sprdat kolače. njen ju je otac tome naučio i bio joj primjer muškarca.
moj meni nije..
za sina još ne znam. ni dal će on kome pravit kolače niti dal će neka njemu.:)

budo, sve je jasno. :)
neko će lizat govna, neko moje kolače. ja ću ih i dalje s velikim guštom pravit.

Ovo njegovo s kolačem je ipak jako, jako ružno