Ručkić krčkić

I tak, Duška i ja u parkiću, s nama Toya, pudlica koja više voli mene nego Dušku i stalno mi se pentra u krilo, pa i na rame, a sfrenča me čim ugrabi priliku, kad stiže i jedna djevojčica, stara cca 14-15 godina, vodeći na lajni svoju kujicu, mislim da se zove Renny, staru 4 mjeseca. Jest da je kujica mlada, ali je komadina od svojih 15 kg, već! Djevojčica (dvonožna) nas lijepo pozdravi i pita može li se njena Renny igrati s našima. Može.

Otkvači ona svoju Renny, a ova od oduševljenja prvo naskoči meni na koljena, zatim na klupu, na kojoj je sjedila i Duška, obliže mene, obliže Dušku, Toya se sklonila i laje izdaleka, a onda sve tri u trk. Pomislim, trebala bih maloj reći da će njena miljenica za 2-3 mjeseca vjerojatno imati 30-ak kila i da bi je bilo uputno odviknuti od takve srdačnosti koja se ispoljava naskakivanjem na ljude, ali, mislim si, ne da mi se danas nikoga podučavati...

Desetak minuta kasnije stiže neka gđa s podebelim kokerom (brat-bratu dvajspet kila pašćetine u njemu, jedva nogu digne kad piša!), već sam je i prije zapazila, nikad tog jadnika ne pusti s povodnika, a ovaj bi srcem rado. Međutim, srdačna Renny dotrči do njih i sva oduševljena skoči prednjim šapama na gazdaricu. "Neka taj pas ne skače na mene!!!" odrješito će matora dvonoška (moja vršnjakinja ili starija). Djevojčica (vlasnica) se uljudno ispriča, ode po psa i odvede je podalje. Ja ispod glasa prokomentiram Toyinoj vlasnici (također mojoj vršnjakinji ili malčice starijoj od mene), iziritirana tonom umazane vlasnice debelog kokera na povodcu, "Kae ova u večernjem izlasku da je takva katastrofa kaj ju je štene malo zmazalo?". Naime, mi svi, ne samo prisutni u ovoj sceni, imamo odjeću za park: onu koju kanimo zmazati.

No, nisu prošle ni 2-3 minute, koker kenja, a Renny opet u akciji: opet šapama po nemoćnoj vlasnici kenjajućeg kokera, koja jednom rukom drži povodac, drugom vrećicu na gotovs i nemre obraniti svoju dragocjenu tamnoplavu jaknu od drskih šapa povećeg bezobzirnog šteneta. "Zašto taj pas skače po meni?! Ako opet skoči, ja ću ga lupiti u glavu, tek toliko da znate!!!"

A meni crveno pred očima. Paz vamo, to su DJECA: i vlasnica i pas su DJECA. A matora kravetina (oprostite, kravice, znam da vi ne bi tako, osobitno ne na DJECU!), kojoj bi bilo primjerenije šetati krznenu bundu ili plišanu igračku nego pravog živog psa, jer je od svojeg očito napravila invalida svojim kretenizmom, ima 55+ godina i PRIJETI DJECI!!!

I sad ja graknem: da kae njoj, da je to štene, da kako razgovara s djetetom, da nisu svi psi robovi poput njenog i da se u parku očekuju takva ponašanja i postupci. A ona vadi mobitel da me slika. Ja se lijepo namjestim i velim samo naprijed, fino ću zaraditi na tužbi za neovlašteno slikanje. I tak, riječ po riječ, s obzirom da ni meni bullying nije stran, uostalom, odrasla sam uz oca nasilnika i jako dobro znam pogoditi gdje boli, izgovorim ja gđi da je neodgojena matora babetina koja PRIJETI DJECI i da bi joj daleko više pomogao Normabel nego špotanje pasa i djece po parku, a ona će meni: "Ne bi se vi meni usudili ovako da psa vodi moj muž!!!"

I paz vamo: nisam adekvatno odgovorila (a to bi bilo da bi ona sama prva bila kuš da se ispostavilo da je "prekršiteljev" vlasnik 20-godišnji 2metraš) jer mi je prva pomisao bila "Ova je ziher neka HDZ-ovska klero-Hrvatica" (sic!). I zato sam odgovorila da bih ja isto rekla i njenom bogu kad je bezobrazan i onda je još malo izvrijeđala po osnovi matorosti, neodgojenosti i očigledne gluposti.

Znate kaj, u životu sam masu puta pogriješila i masu puta pogrešno odabrala... Ali zbog jednog izbora sam sad uistinu sretna: fala blogu što nemam djece!!! Pa da rastu okruženi ovima i ovakvima...

A kae sad prijavljeno, da mi je znati?! Jel moj protest protiv bullyinga usmjerenog na djecu, jel moja pomisao da se tak najčešće ponašaju HDZ-ovski klero-Hrvati ili moj napad na neodgojenost i bahatluk?

Evo, do ovog trenutka sam (osim o strategiji zauganja i pranja podova) razmišljala o tome nisam li postala militantna ateistica (to su oni koji nemreju uopće smisliti niti jedan, ni ikakav oblik vjere) ili pak anarho ateistica (nisam našla definiciju, ali mislim da ti osim kaj nemreju smisliti niti jedan, niti ikakav oblik vjere pride i dejstvuju agresivno i nasilno, ne samo zgražanjem), ali sad mi je jasno: jock, nisam. Ja sam inteligentna, obrazovana, uljuđena i socijalizirana ateistica koja svoja uvjerenja brani adekvatnim sredstvima - uvjeravanjem kad je primjereno i učinkovito, agresijom kad je nužna.

Nije da nikad u životu nikoga nisam mrzila (jesam: oca, a njemu sam i oprostila) i zato mi je nevjerojatno da netko (osobito ja) može mrziti neuciljano i neosobno, nekakve skupine, nasumične agregate... Jesemti, fakat ću od takvih i sama postati hejterica! Za sada me samo zgražavaju i iritiraju, ali to da mi je prva pomisao da je neka frustrirana babetina pripadnica neke meni antipatične društvene grupacije - to me fakat zabrinjava.

Ograničenijim čitateljima vjerojatno nije jasno zašto sam odmah pomislila da je gđa iz parkiće HDZ-ovska klero-Hrvatica, zato ću sad objasniti:

Prvo, manjak samopouzdanja, koji se očituje u izuzetnoj brižnosti prema fronti, tj. tamnoplavoj jakni (niš finoga, obična sintetička futrana zimska jakna, da je vidla moju koju NE nosim u park iz zdravorazumskih razloga, ne bi ni pisnula, jer je em brendirana, em skupa, em fakat vrijedi novaca; a imam još jednu takvu, koju NOSIM U PARK, jer je dala svoje, ali danas je pretoplo za nju). Na tu temu mi je najbolja scena iz Dr. Housea, koji odbaci kandidatkinju za posao u svojem timu, unatoč superlativnim kvalifikacijama, jer je došla u visokim potpeticima - veli House, žena koja ima tako malo samopouzdanja da je spremna patiti cijelu smjenu zbog dojma zasigurno neće staviti dobrobit pacijenata na prvo mjesto (otprilike).

Ergo (ne bloger, nego poštapalica), apostrofirana politička stranka ama baš nikad nije stavila dobrobit naroda (pacijenata) na prvo mjesto; ali dojam jest.

Drugo, napad na slabije: štene i djevojčicu. Nije ona otprve mogla znati tko je vlasnik bezobrazne kujice, bile smo nas tri, dva odrpana bapca i ta curica, ali ona očito niti jednu od nas nije iščitala kao osobu vrijednu poštovanja - štoćereć, ponijela se bar jednako loše kao 4-mjesečno štene, a ako ćemo po pravdi, puno lošije, jer je ona sama matora (i valjda donekle iskusna) babetina.

Tako i prozvana društvena skupina (ne samo politička stranka) osobito voli svoj autoritet ispoljavati prema manjinama i manje ili nimalo moćnima. Nema tu pitanja zašto ili preispitivanja, a kamoli pregovaranja: "Ja ću je u glavu!", kaže gđa, u najboljoj tradiciji onih s kojima sam je poistovjetila.

Treće, strah od višeg autoriteta: kad sam joj rekla da ću fino zaraditi tužbom za neovlašteno slikanje, odmah je ustuknula! Dakle, samu sebe smješta na neko ne osobito visoko mjesto autoritarnog lanca i ne bori se za nešto što smatra opravdanim ako se boji da bi zbog toga i sama mogla dobiti "u glavu". Ne da mi se sad isticati sličnosti... jel...

Četvrto, pozivanje na VIŠI AUTORITET - njenog muža (ne bih ja tako da muž vodi psa...) - glečte, za mene su takvi ljenguze. I vjernici, i nevjernici, i školski nasilnici, i članovi nogometnih bandi, svi takvi koji zaprijete ili se pozovu na "jačega" su male ljigice kojima se ne da promisliti i postupiti po uvjerenju i/ili nagonu, ali će se jako osiliti kad i ako misle da će ih taj Veći zaštititi. Zato je ova mene i htjela slikati, možda i jest, nemam pojma, ali uopće se neću iznenaditi ako mi na put (vako ili nako) stane neki utjecajni, ili bar krupni starkelja sužene svijesti.

Pokušala sam naći citat koji je moja frendica stavila na FB, ali nemrem - glasi otprilike ovako: ateist nema recepta za dobro i loše, nego ga sam mora iskemijati; ateist nema nikoga tko će ga kazniti ili nagraditi; ateist ništa ne dobiva i ne gubi smrću, zato mu je najvažnije kako živi, i ateist o vašoj vjeri najvjerojatnije zna više nego vi sami, zato biste ga trebali poslušati...

Dakle, ja sam gđu ateistički izvrijeđala OSOBITO NAKON što je spomenula muža. Jer me time do kraja uvjerila da sam u pravu (ranije sam se malo suzdržavala, jer je štene fakat neodgojeno, ali je ŠTENE, i ima na to pravo).

I mislim da mi je danas prekipjelo: i ovdje na blogu i svugdje drugdje. Dosta mi je preispitivati vlastite motive, osnove, argumentacije, frustracije i tsl. Desničari su u najboljem slučaju budale, zahvalne za sitne košćice s trpeze desničara koji nisu budale, ali su pokvarenjaci, pa onda svoj probitak pravdaju nekakvim racionalizacijama koje veze s mozgom nemaju, poput našeg popularnog blogera koji političke oponente voli intimizirati vokativima "rođo" i ponavljanjem floskula sebi sličnih (npr. cpejima apologija bahatluku sluganskog žurnalista R.B.) i kameno stamene blogerice koja se oportuno pojavljuje u trenucima likovanja desnice, a to su trenuci poraza razuma i građanske slobode. Te uz njih visokopetašice, koje se također vole srođivati s takvim sugovornicima, ali s distance povisokih peta, da ne bi završile kao Almodovarke.

Fuj!

I to je meni u kući bilo???

Sramim se.

Jer sam ateistica. I nema me tko kazniti osim mene same.