Nestajanje
I dok bijelu prazninu monitora polako ispunjavaju zelena slova, obilje valova donosi oblake kroz noć i kišu, da bih na pola puta zastala, kao srna na livadi između lovaca koji su joj na tragu, nemoćna dignuti pogled i nastavila bijeg prema dubokoj šumi podzemnog oceana. Tiša od spominjanja tvog imena, spremna na taj udisaj kišnog zraka, zaranjam u samozatajnost i nestajem. Zelena slova su ispunila bijelu prazninu ovog monitora, a na tebe se više ne oslanja moja duša. Zaronila sam i ne slušam više kako dišeš, jer mjesec ne ispunjava svojim sablasnim svjetlom tvoje oči.
27.04.2005. u 6:53 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Sa lakoćom uživam u snovima o tebi,
često zaboravljenima,
a jutra su blaga i spora,
i teku kao med.
Autor: lothario | 27.04.2005. u 8:47 | opcije
Šza ,sad,bi?Nadam se da nisi tužna...
Autor: Alabamba | 27.04.2005. u 13:05 | opcije
"bambina..", nisam tužna... :) samo onako, uz kavicu jutarnju navalile neke misli :)
Autor: shadow-of-soul | 27.04.2005. u 14:58 | opcije
ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr
Autor: shadow-of-soul | 17.10.2016. u 20:59 | opcije